уторак, 27. март 2012.

BIROV GMITROS

    BIROV GMITROS

      - Čujete li bre! Svaći domačin, ima da dojde na zborno mesto u zadrugu. 
      - Čujete li breeee..! - oka Gmitros od Krs' pa razla­ma.
      - Čujemooooo...! - oka Prepelevča iz Prekop.
      - Čujemooooo...breee...! - čepljati se Prpalo iz Želesce.
      Čoveci koji raboteoše po njive počeše da podickaju glave i da podokuju.
     - Da li je pa razmirica, da ga jebem! Dokle če ni ovaka okaju? Samo kad im seljaci zatrebu da davaju nekakvo, t'ga ji okaju onaka nikako, sami podele Crveni Krs'.
      - Ma jok bre, Savo, oka Gmitros odbornici i kmeta, da vide kako če se dovede voda u selo od Vlajin Kladanac - veli Lisičko.
      - E, da ga jebem, ja si iz Zanogu ni pčenicu nemogu dokaram a oni če vodu da dovedu. Oče! Če ju dovedu kompir. Djavol kad nema kvo da raboti on si meri jajca, koje mu je poteško na kantar - reče Milisav i popcuva im leb.
      - Jok bre, nešto mi veli da neje toj. Glas mu nakako uplašen vidiš da se pritrisa, koj ga znaje kakvo je! - misli se Kačko.
      - Možda se nekome om'knula ovca u propas, 'el nečija goveda uvatil poljak pa neznaju kude če ji devaju - oka iz Golemu njivu Derla.
      - Men' mi se sve čini, da je pa nekakvo gadno bilo, ali neznam kakvo je. Samo teka predosečam da če gadno da bude, čim se men trese trepka na desnu stranu, loše če je. Samo mi se dvaput tresla i oba put je bila razmirica.
      Svi se pogledaše, žene počeše da usmrcaju, deca se nešto ućutaše ko da su zanemeala. Samo se čuje dzedzaljća i putpudaljća. Matiće biju po nenašpa­rtani redovi, padne po neći struk od moruzu a mleč čim ga odsečeš iz njeg poteče mleko.
      Zajči uši, žl'tenica, graor, palamida, rastavičje i poserka do kolena. Deca vode goveda, muži špartaju, skrcaju kolečće, tropa kopalica, sl'nce pripe­klo mozak da ti zaćipi. Pcuju i Ljuba i Velko i Sava i Milisav. Pcuju goveda, pcuju kopalice, pcuju žegu i muje. A muje oči da ti izvade, sade obla­te, sade apu.
      - Goreee bree..! Kudeč dole! ]orava li se Obrenće? Pa vidiš li da st'pkamo polovin red. O jebemu bokče, sekni ji odma kad oknem, dok se ti smi­sliš prejebamo cel red - oka Ljuba zadušnica, bog ga jebo.
      - Pa bre Ljube, Bulča neje vrab'c, pa čim okneš ja da ga seknem nagor - provrevi Obrenka.
      Na drugu stranu u ]icinu Livadu, Ljupka ugari strnište a sna'a vodi goveda. Numeje jad'n da prestane od pcuvanje pa neznaš kuga pcuje u dupe, goveda li jel snau.
      - Oooopššš..! Oooooo, kudeč? Talće, čuješ li kvo velim! Ooo..! U guzicu li te guljavu, jebem! - oka ovijajete.
      Stojan Dojčinov pa sve zaminul sas pcuvanje. Pcuje kolač, lebac krvav, detence, pcuje boga, bogorodicu i svi sveci po spisak.
      - Čujeteee li breee...! - pak izoka Gmitros.
      - Čujemooo..! Čepi se Surta iz Krušje.
      U Prekop Sanda sviri Diko dilberče, dene stog seno i pita si pačicu. A Cobaljća obikalja okolo Taćino gradinče, da vidi ima li krastavice da ji nač's obere. Sibja ide sas njega i zapisuje u svesku, svude gde ima krastavice. Na glavu mu dvospratno kapče, oblekal prtene gače do kolena a šarenu košulju zavrzal na dupe.
      Gore u Vrasćirit diglo se turlo i džaja do nebo. Sabrala se sve selska deca, voze se na dupe niz rovinu, biju se sas šašće, vlače kola i vlačezi napraveni od tikvičetija. Tuj je Krcko, Caća, Kalajče, Niče, Melić, Ljubi­ško Mikajil, Kačko, Bupča, Jovica Godjin, Velizar, Šutko, Bena, Pega Derla, Jovica Taćin, Šulc, Truman, Cona, Balov, Zune, Lisičko, Prleja, Kiltan, Drakša, Kukuriga, Beloša, Vujica, Rutko, Stanča, Brus, Radivoja ali mozak i pitaj boga koji još. Seva kamenje, tepaju se nemci i partiza­ni. Cepe se vanele po granje, na dupe zinule pantalone od vlačenje po rovinu. Op'nci sas isćidene kaišće, polovin kovenjaci, polovin Cekićevi.
      Od Burču, nema nema pa sevne. A od Kulu nešto tutnji ko da valjaju plekana burišta.
      U Podselo magarišta rovu belćim ko da javljaju tačno vreme. Milio­nćino magare ispuštilo onujete stvar, pa samo rove na svaći pola sat.
      U Sutesku, zaglavila se goveda na sred put, uštrkljalo se Vlajino tele, uštrkljal se bik na Milu Šebeka. Jedni ji sapi­raju na put sas tojadje, a jedni trče po braništa te ji iska­ruju sas kamenje.
      Draga Daklem, niza sokak tera na vlačeg lipcalu ovcu odi trljak. Pituju ga, dali ju je vuk udavil ili lipcala odi šap. Velja Živanin tera gabrak iz Del. A kude sokak Draga Žab'c ga pituje:
      - Veljo, kvo teraš?
      - Teram kompiri - veli Velja.
      - Jebaga, kako kompiri kad teraš drva? - kazuje Žab'c.
      - Koj me kompir pituješ kad vidiš kvo teram?  - odbrusi mu ovijate.
      - O, Miličće! Kude je Radisav? - oka iz Blagovesti Žulja.
      - Otočka izleze, pa ga još nema. Možda je u nužnik u guvno - veli Milička.
       Pa što mi sora slog i napraji pakos ovdek u Blagovesti, blesav li je, jel se teka pravi zamlaten? - oka pa Žulja.
      - Vetar li ga odnel, ono je se zamajalo pa očepilo slog  - s'g se i Milička uljuti.
      Rudak se sas Kukurugu i Glavonju napil, ko dupe. Samo šopeljćaju sas jezik, kakvo, oni si znaju. Pričaju, Malen neku ciganku natrtil u Radovanovu duvku, belćim neku ubavu. Pa ona oče da ju celivuje a on rek'l da pazi da neći ne naide. Vele videli ga. Vidoše što ji čul Ljuba Kačko i setiše se da če odma da razdade vlašće patće po celo selo. Oknuše ga da mu dadu pet iljade da ćuti. On podrža pare malko uruće pa im vrnu, ne mož' da trpi a da ne kaže.
      Lazička zaglavil nogu u presak, pa se uokal cel komšil'k se sabra da vidi kvo mu je.
      Jordičku uapala zmija za nogu pa voj vade krv jete s'g sas rog iz nogu.
      Stanomir pituje preko plot:
      - Kude te izede zmija Jordo?
      - Iza kuću, bate! - kroz slze veli Jorda.
      - Ama za kvo te izede - pa pituje Stanomir.
      - Ma za džabe me bre izede - inća se Jorda.
      Ljudi se iscepiše od smejanje.

      Sred pladne. Stoka isplezila jezik dozem. Sve se nabilo po ladovinu. I pceta i čoveci i ovce i goveda. Sade zezaljće cvrče, a ponegde se oglasi putpudaljća. Pod drvja nalegali u ladovinu čoveci i deca. Koj na kabanicu, koj na džemedanče, koj na ledinu. Poizvrtali se kuj kude stigal. Sade motiće stoje na sl'nce.  Večem pristizaju i obedari. Nose obed u cedilće i kotlaće u ruće im stovne i karnizi. Na brzinu se dizaju ogla­dneli kopači. Prostrše mesalji i čaršavi, rasturiše po nji obed. Banica, moruzni­ca, ćiselina, ćiselo mleko, ponegde čorba sas pile. Nasedaše u krug okolo i poče jedenje. Deca pratiše na kladenci za vodu, usput deca obraše prisadi i omlatiše Šeguljatine lubeničarće, dibidus.
      U Resničko, Vedu pračuju navodu. On im sipal maju u vodu. Napiše se studenu vodicu i izdizaše da kopaju. Tićem jedan po jedan počeše se savijaju, nemaše vreme da otrče do šumak. Načučaše po sred njivu.
      Žega pa reklo više neču. Teče znoj ko da si se kupal u vodu. Po Blaskun ućivčaše se pceta, iskarala lisicu.
      - A, bre kurjak ! - izoka ]iselina.
      Od Burču poče da grmi. Na brzinu nekoji strčaše u livadje i podselo da zbiraju seno.
      - Tamo, tamo Džermaneee...! Kude se pet'l ne čuje, kude kokošće ne krekaju, kude ovce na blaje! - oka Džurdža pasu­ljan.
      Svi se izdizaše od obed na brzinu i vanuše da sevaju matiće, žure da poviš okopaju berem onoj što je našpartano.
      Od Burču pa zagrme. Izlezoše oblazi crni ko uglen. Na­tunti se na brzinu. Poče da tutnji. Dunu vetar te svrte pra­šinu niz Želesce. Pade po nekoja krupna kapka. Nastade okanje i trčanje. Ispregnuše goveda, deca se pokutaše pod kola.
      Lele bošće kad si puče. Čini mi se zevnja se rascepi. Čoveci navrljaše motiće pa bež podi krušće. Zgusti se i krupa­vica. Krupavica ko oresi. Mlati granće, mlati moruzu, mlati travu, mlati čoveci i stoku. Č'skom se zabeleja ko da je padal sneg. Žene se ulelečaše. Muževi pcuju što leleču. Ošav popada ko da neje ni radžal. Ogoleše granće. Na moruzu sve isce­peno lisje.  
      - Sve prejeba, kolač mu jebem! - oglasi se Vučko Sokobanjsći kmet, misliš.
      - Ko da ništa nesmo ni rabotili. E, jebem te sirotinjo u gazdino dupe!
      Teka je svaku godin. Teka je svaći dan. Rintaj seljo kad si glup. Porez se ne namaljuje, a rodilo a ne rodilo. Šprica­nje za pceta, špricanje za ovce, špricanje za kokošće, a k'v kompir da prodavamo. Od kamen se mož otroši ali od sirotinjl'k ne može.
      Jedino kad se st'vni malko se smirimo. Kuj ima vreme i da se mije. Legneš sas kaškave čarape na slamnjaču od prteno platno punu sas šašće pa spiš ko zaklan. Jedva čekaš da se skadiš. Jutrom još da ne s'vne a ti moraš da si na njivu. Prvo stoku da namiriš, pa srp u šaće.
      Proode d'ni, proode godine kroz pendžer. Sve na isto ide. A jel čvarci, a jel kompiri, a jel lajna isto ti se vata. U grobište ne pisuje kvo si jel, kvo si imal. Svakom zevnja isto teška i koji je bil car i koji je bil selsći svinjar.

      S'vnjuje se, st'vnjuje se - pored. Ne može toj teka, kako, kome ćune na patku. Sve je onaka kako b'š trebe da bude. Mož' da vikaš od s'g pa do jutre. Isto ti se vata. Koj si ima tija si i klima a koj nema tija si i drema. Brat za brata, sirenje za pare.
      Tak'v ti je ovaj život. Kad sve pojde na jebem li ga teka ga i do kraj dokara. Nebo je za svi isto, zevnja za svi teška. Najbolje je, da ti je golema glava a dupe ko pesnička, ako neje teka jebal' si čvorka. Najebal si ga k'o žl't brobinjak. Neje l'ko ni na cara ni na svinjara. Od muće čovek se usere ko pupunj'k.
      Ne stigne se, ni da se najedeš, ni da se napiješ, ni pošteno da se isereš. Stalno ko da si jel oskoruše. Predvečer kad sl'nce večem na zaodu bude, selo oživeje. Umrdaju se i čoveci i stoka. Rovu goveda gladna, grde svinje pa rasturaju. Kokošće u oči če ti uleznu. Gasarčetija svitkaju na pendžeri, ponegde lampa na gas ili vener. Pol'k, pol'k pa se sve smiri. Padne noč, teška ko nerodna godina. Prs' predoko nevidiš. Samo nema, nema pa se oglasi ćualo.
      U nekoje doba pred Popojćina vrata drusnu nekvo, ko vreča od sto ćila. Popojka se pridiže da vidi kvo je. Otvori vrata a gasarče isturi napred da vidi kakvo je u mrak. Nema ništa. Pogleda na basamaci a njojn' muž Radičko leži na mešinu, ko konjoštip. Zapenil na usta ko vepre. Pijan, pijan ko zevnja. Samo duva nanos, samo p'šče.
      - Dovleče li se, pceta te vlačila! Gde li se teka nasisa? Koji je imal rećiju za vrljanje, bolčica ga crna izela. Dali te Engelezi napiše? Što te bar ne otruše, otrulnica te izela! Dizaj se ne digal se dabogda! Dokle ču te ja vlačim po puti­šta? Dokle če ga blazniš po ovija svet? Što li se okoti, što li se rodi? Rode te na kljunice odnele. Bolje da se gušter izvel pa u goru da otide - suknu se Popojka ko besno kuče. Ko da ju je neveska nadijala. Cel' komšil'k probudi. Pceta se ulajaše ko da je kurjak proš'l niz malu.
      - Radičko, radičko, rad'kve ti na glavu c'vtele. Što li me ovaka izede? Što me zarobi? Od kakvog čoveka, kakva budala ispade. Beše najubav mom'k u selo. Tak'v nebeše odovdeka do Babušnicu i odovdeka do Palanku pa č'k i ponatam. A da ne vrevimo za Zaplanje. Ja mlada on mlad, ma nema kvo. Gde li sam t'g gledala? Što li mi bog, pamet i oči uze te ne vido? Kude li me sas tebe sastavi, kvo li sam ja jadna zgrešila? Od kako se rodi sas rećiju ga zadojili. Pije ko zevnja, ne zna kolko mu je dosta pa zaboravi gde mu je dupe a gde glava. Kada če prestaneš da ločeš? Kada češ dom da dojdeš, deca da te vide? Jeli sliku da ostaviš da te deca poznaju?
      Dvajes godine, još malko pa dvajes i jedna, kako se dovleko za tebe, suklendžo jedan. Još ko čovek nesi sedal sas deca, leb da jedeš. Da ko bašta pooratiš sas nji. Da ji posavetuješ kakvo da rabote. Kako da prezime sas petstonin ćila žito? Sas dve ovce i jednu kravu. Kako da prezime s jedna kola drva? Ti samo znaš da baješ i da ločeš, samo znaš na svirće pare da davaš, da častevljaš i šušu i pušu. Deca ti ode sas scepene pantalone, druga im deca r'čkaju u dupe sas tojadje i teb teka r'čkaju. Nemaju pešćirčetija nos da si obrišu - kl'ne pa rastura Popojka.
      - Marš bre tam, ne jedž lajna! - procedi krozubi Radičko.
      - Ooo... pceta te m'škala! Još da nečeš da me udariš, ručice ti us'nule do ramena, pa na vrbu brašno da meriš. Narani kuče da te bolje uape. E, Radi­čko, crni, dokle ga dokara? Kad men saraniš če proc'vtiš. Če se obogatiš. Svu mi iznutricu izede, crvčiči te pojeli. Ti nesi k'svetan bre ni za samog sebe, nemaš ak'l ni kolko jedna ćurka što ga ima. Čavće ti mozak ispile, sade čorba ostala. Kuj če ovaj pustinjčetija da ti izrani kad ja crknem?   
      - Tam'n se bre jedva zdrigosa da se odmorim, a vi če celu noč da jebavate nek've sojće. Ne mož' se bre od vas ni zažmi. Pa smirete se bre bar nač's. Zajebite vaše karanje u pizdu materinu, prekaraste ga bre! Ako uznem jednu motku ču vi jebem sve nasvet! - oknu k­rozubi Ljuba, bog ga jebo.
      - A u pizdu matarinu pa ti! - oknu Popojka i pljesnu vrata, te izlete staklo na okno.
      Pa se sve smiri. Samo ćuala i vapiri se leleju okolo grobišta. Negde, komto Drmbinu livadu, puče puška. Izječa planinčetina.
      - Da li su pa kurjaci? - š'pnu Živana na Dušana.
      - Ajd ne jedž lajna!

      Tam'n završiš kopanje, dojde žetva. Tam'n ožnješ, ajde vrša, tam'n ovršeš, ajd ugari. Beri moruzu, zbiraj šašnje, beri tikve, seči šumu, beri drva, ori, sej, melji, jedž, pa teka. Nema kod nas omesen pa obesen. Nemože na brzinu, ori - melji - jedž. Nego pol'k pa kad onija dadne ozgor. Nekada se zamaje te preživimo zimu, a nekada ko ovuj godinu u mart mesec zinu plevnje, a mi gulimo kačamak i suvo lebac. Seljak neje da gospoduje i da se izleguje nego da crnči, da guli kožu na dlanovi. Da jede prašinu i ona njega, sve dok ne g'lne celu njivu. Dokle ga ne izede guturač. Dokle ga ne izede jevtika. Nema boles, nema malecko, nema drto, sve može da raboti. Čim mož' da jedeš mož' i da rabotiš. Za svi ima rabota i nikoj se na kara za pol'ko nego kako mu zapadne. Mora da začuvuješ, a neje vuro, vuro, posle - kuro. Mora da se pričuvuješ. Kude svi tuj i ti. Ne ripaj ko ždrebe pred rudu, jerbo če te zgaze. Ne č'čkaj mečku po pičku, ne č'čkaj govno da ti ne smrdi. Budala šalu ne znaje. Ne ćisni ako ti neje zor'. Ovca od milos' na jagnje odgrize rep. Ne ripaj ko jare na plek. Misli malko sas tutulinutu. Ne brkaj na drugoga u oko da tebe ne brkaju dru­dji. Bolje sud da ti sudi nego doktori da te leče. Bolje zdrav da si pa da prdneš, nego boles da te vane pa da stenješ. Bolje da te vode sto žendara nego jed'n pop. Bure u vino ćuti ama vino u bure neče.
      - Jebal' ćar vajdu, te se rodila šteta - ispsuva Boško.  
      - Nane! Daj mi leb - oknu Surta.
      - Nema! - veli Jorda.
      - Daj mi, ako nema! - pa reče Surta.

      Stevča se dovlekal iz zadrugu kad prvi petlovi zapojaše.
      - Što se tolko dockan dovleče, dali je pa bil zbor - pituje ga Marića.
      - Neznam bre kvo je bilo ništa na razbra kvo izvreviše. Te če bude meloracija, te če bude kompasaci­ja, meronizacija, svinjizacija, padoše sve nekak've krupne reči, izgleda če bude rat - izvrevi Stevča.
      - Dabogda, pregriz'l jezik! - procedi njegovata klečka.

      Vrša. Turlo se diglo do nebo. Ne možeš da pregl'neš, od prašinu. Ozgor mozak zaćipel od sl'nce. Ozdole bije prašina do u krv ulazi. Nema stanjuvanje pa makar crkal uz dreš. Kuj odvrzuje pamet mu se odvrže dok ne ovrše. Bagatori se menjaju ali kuj je ispred dreš na slamu, ko da je u vodenicu. Usta se zape­kla, sade r'ka i pljuje kaljište. Po celu nedelju ne mož' se as'lno omiješ. Ne mož' se as'lno najedeš ni odmoriš. Spiš k'o zajak na jendo u'o i na jedno oko. Čuješ i brobinjak kad projde preko crgu.
      - Znaš li kvo je najblago na svet - pituje Jova Žab'c.
      - Ja mislim da je najblago na cel' svet onodenje sas ženu - veli Džoka.
      - Ja mislim da je najblago na svet sranje - veli Pera ciganin.
      - E, domojega kurca! - odalami ga Čorluka.
      - Kad, otideš na vašar u Palanku. Ogladneješ. Pa kupiš pola ćilo kobasice i jed'n vurnjak. Pa kupiš ljute ćisale cocorće u teglu. Kad se nagnjeteš ko popovo dete na zadušnicu. Posle udariš jeno oladeno pivce. Pa ti toj bude malko nego otepaš još dva tri komada. Posle malko, kad se cocorani raštu­meju u mešinu pa kad te skovitli, da vidiš sine majčin. Pogle­daš a pun vašar nigde mesto da se čučne. Trčiš kroz gužvu a ljudi te gaze ko vašarsku mećicu. Trčiš ko blesav na kraj vašar a ono još niska moruza, vidi se od kilo­metar. Pa vidiš negde nečijo grsničište. Vaneš da se rasopekljuješ od sred vašar. Uripiš u njega pa se uvaneš za snop grsni­ce. Svrljiš pantalone pa da vidiš kvo je najblago kad ti mešina od'ne. Dve nedelje ti dobro u mešinu - reče Pera, pljunu a pljunka se odkolka niz basamaci od zadrugu.
      - Kakvo li se trti Ziza, da ga jebem, u Spasov krs' - pituje Sanda Velka.
      - Stareje jebeš ga u dupe - odvrnu mu Ljuba Kačko.
      - Što se ne skadiš bre jednuš, nego k'o da su ti pondraci ulezli u dupe! Jebem li ga. Ti sve prvi mora da zasmradiš. Prvi zaoreš, prvi zakopaš, prvi poseješ. Što prvi i govna ne izedeš? - reče Kulak na Ratka Vijalicu.
      - Oč' li da sednem sas teb pa da si cel' d'n lamkamo jajica po selo. Leži lebe da te jedem. Nema toj kod mene Noke. Kuro če mi zimus jedeš ako sa ne naneseš ko krt - reče Vija­lica i otrča barabar sas konjče što kupil od Polociju iz Koritnjicu.
      - Lele, lele, kuj li mi obra krastavice? Usta mu se naserem! Pa ji i iskube bog da mu iskube ručice. Gle bre sabrali ji na kup pa se posrali na nji. Mora da su Veljinava gosjančetija. O, Nado! Dojdi dole da vidiš kvo mi tvojvi gosjani napraviše - oka Jordička iz Krušje.
      - More ne žvanćaj bre, lajna! Eve deca još spe u plevnju - veli Nada.
      - Ti si t'g Boće - obrnu se Jordička komto Surtu.
      - M'š u pizdu materinu - procedi Surta.

      Nebo modro ko krpka zaboravena u modrilku. Rakoš brnči u oblaci. Od Burču nebo bistro ko kapka. Nad Stolsći kamen diza se polag'cka bel čur. Slivovačći Vr' blešti od bel' kamenjak. Ko izdl'b­in tutnji vetar preko Kulu, Jelov vr', Nikoline livade, pa do Cerak. Ne osečaš ga od nigde da duva samo ko da tutnji negde podzem.
      Na Krs' dva cera se raskrečili i zaclnuli nebo komto Zanogu. Ispod Krs' grobišta, več zapuštena. Za spomenik vrzano magare, brsti smrdljivu travu. Dva spomenika se presavila jed'n preko drugoga, vele tuj zakopali popa. Ispod spomenik gvozdeni krstovi. Mi deca ji uzimamo pa se igramo sas nji. Kad zvršimo igranje sve ubavo ostavimo na kude je i bilo.
      Uprolet' kad se isteza tupano klašnje, vržemo ljuljašku pa se mlade devojće ljuljaju na njega. Cvrče devojčetija, momci ji ljuljaju. Dizaju se suknje i b'lskaju se butine, mlade i cvrste. Momci i dečišta igraju klisu. Odlate klise i troše dotrajali pendžeri, krše se klisarnici, ide muka - ide nevolja. Kad pa počnu da igraju svinću sve se kokalice na nodje naduju i pocrveneju. Poneći dobije sledovanje preko grbinu.
      Todor ciganče na Tasino magare prvo duva u dupe kroz crevo napraveno od unutrašnju gumu od biciklu, pa mu posle pušti mušicu volovsku. Ono ko da pobesne. Kad poče da se čivtara, kad poče da rove. Pa kad si strugnu niz Prekop, preko Taćine Krastavice, preko Božidarovu detelinu pa se č'k sapr' u Becin trljak. Tuj ne može da preripi dušame i kanate odi kola.
      Prepelevča se naljutil' na mene pa me gadža sas kamenje. Sibja izleze tam'n kude Velkovu kapiju i puče mu kamen po glavu. On sturi dvospratno kapče i samo se počeša. Posle ja Prepelevču i Kačka gadžam sas pračku od vrcu. Zavrte ja kamen u pračku i pušti ga. Puče u Srbislavovu kapiju kamen ko pi­štolj kad pukne.
      - Lelće, lelće, bošće moj! Teše me utepa za pravoga boga - pisnu Pu­rka.
      - De, de, ne boj se, neče te utepa, pre če te po­trevi u dupe nego u glavu - reče Srečko Degol.
      Teka sas pračku Kukuriga scepi glavu na Dulića. Teka Batica dobi po čelo od Drinu. Krcko strošil dvanajes ćeremide na Mikailov ambar. Surta probušil novo plekano korito na Desimira a Šutko otkršil golemu granću od prisad na Vladu Bajkova.
      - Kada se kote jazavci? - pituje Nikola šćembil, u zadrugu Ljubi­nka.
      - Pa kad su šćembavi - veli Ljubinko Jazavac.

      Na sokak bije tupan. Odolek čuje se Borkova truba i Srečkova klaneta. Džuna bije u tupan a znoj mu teče niz čelo. Raško  Malenov vodi kolo. Prostrl' se skoro nazem. Veze. Savija kolo od Borkovi basamaci do Daklemov dud. Od Ljubinkovu ševte­liju pa do Lisičkovu kapiju. Pa ga surdukne komto Batlak, jedva se s'pre. Cicko i Stanča na tana'c. Ripaju, okaju, dizaju prašinu. Iscepiše si op'nci. Svadba na Božu Lenćinoga. Najubav' mom'k u selo, Smilja Dačina, najubava devojća u selo. Celo selo se sabralo pa se i ja sabra. Nakačila se deca po plotovi, po drvja i na crep. Druga trče po kolo, onija koji vode kolo okaju po nji i pcuju im mater. Božidarov Zečkan, najubav konj u selo, vlači čezu. Bel' čaršav i šarena crga leleju se iza čezu. Na konja vezene čarape vrzane na am. Barjatar Vlaja Obrenćin nosi barjak sas jabuku i čarape. Sade ga vrti natam navam. Na navestu žl'tice šesnajes goleme osom malecće. Na grudi voj zakačene nekol'ko stobanće. Val dozem, presavijen zakačen na ruku. Nevesta nema kvo. Boža ubav, ubav pa se neznaje.
      - P'ce, oče li - pituje me.
      - Nema da neče - velim mu ja.
      Jutred'n beše Jeremija. Izlezla deca sas mašetija i lopatice i čukaju okolo kuću i baju.
      - Bešte zmije u more, Jeremija u polje!
      Bupča napravil vuždalo od orej. Ne prestanjuje da vuždi. A Prleja sviri u retišku, otromboljil usnicu k'o Toplodolsći basadžija. Doka se umusil ko mlada nevesta kad prdne pred kuma. 
      - Po šorku - oknu Bakicela. Grabnu kapče od Caćinu glavu i poče da ga rita. Po njeg potrčaše, Niče, Krcko, ]epa, Kala­jče, Drakša, Bajadjera, Vlaja, Derla i Cobaljća. Ovija trči po nji da ritne nekoga pa njigovu kapu da ritaju. Ali slabo trči. Trča dok trča pa se soplete od jedan omašljak i uvika se. Ovija ga zajebavaju. Čepe mu se.
      Druga deca igraju se po konji. Jedno beoše nalegnuli na njega trojica te se svo usralo ko pupunj'k. Celu nedelju jadno neje išlo sas goveda.
      U Blaskun se niškaju. Bogoljub Ž ima najbolju tojagu. Naj mazna ide na mazguljač po dvajes' metara, jebal si je nanu naninu kuj trebe da ju iznosi. Sibja turi tojagu pred nas na pet koraka. Pa svi gadžaju da potreve tojagu a da se njina tojaga što podolek dokara. Sibja se, boga mi nanosi tojadje. Kačarci poviše vole da se džipkaju. Toj je isto samo što se od poblizo donose tojadje. Milivoja Grujin se najbolje džipka.
      U Račavac se utropale trlice. Kačarsće žene čukaju grsni­ce. Razletel se puzder na sve strane. Ala če prajimo sedenću. Predvečer kad se st'vni nosimo puzder od grsnice u table za pranje vunu. Naklademo oganj kude Stojančinu kuću. Z'brale se sve devojće iz Mininci, Kačarci, ]irinci, Derlinci, Stojadi­novci, Pavlovci. Moća se naparajil mečkar. Kad istrča iz plevnju žene ga isukljaše. Begaju i ripaju preko oganj, sve se isprliše suknje. Cvrče devojče­tija, dečišta ji vataju. Jure se po malu do kude sred noč.
      I teka proode d'novi, nedelje, godine. Leto, zima pa leto. Stareje se, beleje se, muči se dok ne dojde mrečka. Nema nema pa tićem izleleču žene u neku malu. Umrl Derla Petar. Kuj če sa da udara ekseri na mrtavca u nogu da se ne uvapiri. On je na svi udaral i toj mertečći mertečći ekser. Izvijaju žene, rede li rede. Nikola kolar mu praji sanduk od d'sće. Svaku d'sku našara sas crvenu farbu. Pisuje krstovi i cveće. Ozdol' na sanduk samo naredene talpe da se pobrže zduva. Crga šarenica, prten čaršav pa Petar. Prekrstili mu ruće i turili mu paru u ruće. Pri glavu mu turili jabuku a na krosno odsekli čulumku pa napravili lutku i turili u sanduk da ne umre još neći iz kuću. Teraju ga komto grobišta u Blagovesti. Pop Čea, ide napred i poje:
      - Večna japamijat, večna japamijat!
      Deca idu otpozadi. Na sokak svi stanuše. Pak mu Čea otpoja pa pravo u Blagovesti. Rupa dl'boka, na dno voda. Tuj svi idemo teli ne teli. Kako god da ti je bilo od t'g pa na tam, na svijete je isto.
      - Trebe na mrtavca da rašire ruće kad ga poteraju, da svi vide da u grobišta ništa ne nosi - reče Velja Živanin.
      Teka otide Vučko, pa Jota, pa bobo Kosa, pa Nikola Lisi­čko. pa Stanko, pa Jordička, pa svi pored i nikoga nema da zamine.

      Kad dojde zima. Kad udari lopavica. Sneg do gušu. Prtiš sneg do guvno da ne sereš u sobu. Dupe ti se oladi dok stigneš a kam li kad čučneš. Ne mož' te dignu sas prlj. Igraju se karte, domine, pije žeška rećija i jedu sušenice i čvarci. Kuj izgubi, kuj pobedi, domačin časti. Samo goveda narane i napoje pa pak Jovo nanovo. Od pušenje kuća se usmrdela.
      Često ni deda Žika čitaše junačće pesme. Imal je puno debele knjidje i u nji razne pesme. Čita ni Marko Kraljević ukida svadbarinu. Mi čekamo kada če se Marko Kraljević poja­vi, stiskamo zubi i pcujemo usebe. Kad če da stigne do Crnog Arapina da mu jebe nanu naninu. Kad dotle stigne, mi se radu­jemo pa ripamo od milos'.
      - Aaa, nanče li ti tursko jebem, da vidiš od kvo se drvo prave ložice - psuje Bakicela.
      - Kad porastem ima da budem Marko Kraljević - oka Drakša.
      - Ja ima da budem Miloš Obilić - veli Bajadjera.
      - Ja ima da budem Karadjordje, pa kad poteram turci komto Palanku nema da ji stignem do Crvenu Reku - kazuje Vlaja.
      - Ja ima da budem, kad porastem, vojvoda Sindjelić. Kad se zberu turci ja ču puknem u barut i sve ima da otide u pičku materinu - oka Cona.
      - Ja ču ji samo nabadžam na koplje ko Srdja Zlopogledja - maa se ]ivta sas viljušku, če ubode nakoga u oko. Skaraše se kuj je najak. Lele stepaše se ne mož' ji razvadimo. Deca kvo češ ni stari ništa nesu pobolji.
      Vele, na radijo da je zimi na seljaci dobro, samo leže. Ma kuj leži nanu mu jebem. Ja bre crko od rabotu a oni če mi vele ležim. A i ako ležim, dali na njigovo dupe leb jedem. Kam ga tija što teka veli da ga vidim. Da ga ja poteram sobalje na kosenje da mu jajica oteknu do pladne pa nek leži posle dva d'na. Seljaci ništa ne osečaju, na nji koža ko na vola. Usta im rutava pa numeju da jedu kvo jedu onija što pričaju na radijo. Oni i nemaju drugu rabotu nego cel' d'n da mlate granje. Te ovija onoga, te ovija ovoga. Neći nećega utepal, tija i tija se obesil, tija i tija se udavil, domojega. Cel' d'n prodavaju vlašće patće. Od jutro do mrak drobe. Pa posle pušte belćim ozbiljnu muziku. Cigu - ligu, lale - mile, trte - mrte. Nema bre tuj trte - mrte, kod nas samo trte. Mrte je za s'blazi i onija koji ga blazne. Za onija koji nemaju kvo da rabote nego si cel' d'n lamkaju jajca. Za nji je sv'ći d'n Božič. Za nas je Božič slava. T'g se odseče B'dnjak u Jošinu Padinu pa u ižu. Stari bašta ide okolo ognjište i kvači, a deca pijuču po njeg'.
      - 'ristos se rodi! - veli deda.
      - Va istinu li se rodi? - pituje baba.
      Sednemo na slamu i teka večerujemo. Stari bašta, prelomi kola na dve, pa kome se padne para tome i sreća. Jutrom se sas slamu u šljivar kade, slive i jabuće da ne izmrznu. Jutrom se i ide u koledu. Vunena torbica na ramo, šumka na ramo pa u koledu. Vočće, oresi, kovrždanji, sušenice sve što davaju toj i uzimaš.
      - Kokac, kokac, koledo usralo te govedo,
      - Ukači se strinće na stoličku, pa dovati sušeničku - ispriča Surta, vrlji šumku iza vrata da im nose kokošće, pa uzdravje da se vidimo.
      Zimska noč. Stud pa boli. Ko da si oblekal plekane pantalone. Ne pomagaju ni kl'cunje, ni šajkadža na uši. Na breveneci se navatale bonbone od led. Mustači i vedže pobelele ko na vodeniča­ri. Kad izd'neš puši ko strošen ćunac. Kad ud'neš r'nće se zalepe. Sneg do gušu, nigde prtina nema. Kurjaci se oglašavaju iz selsko branište. Nema idenje ni do Resnik, če te udave kude Resničku ćupriju. Kad pljuneš ono pljunka istropa nazem.
      Na Lazu, tuj onomad udaviše dve najubava sugaretija. Cokino ga magare nigde nema, štuče ko podzem. Pojate ogradene sas golemi plotovi da ne mož' kurjaci da uripe. U Dušanovu pojatu dok muzli ovce i koze nešto potplašilo ovce, one preri­piše zagon pa trče u krug. Dušan vidi nekvo trči po nji suro. Dovati kol'c pa bupala po njega. Ono pririta i leže. Kad pogleda, ono se jare uvleklo u skornju pa trči jadno po ovce. Moral' je da ga kolje, jer mu sva rebra iskršil.
      Ide džaja niz selo. Velja Živanin i Raško Malenov, uva­tili kurjaka u železa. Vode ga kroz selo. Deca trče okol' nji. Uvatil se za prednju nogu. Na sred sokak sabralo se celo selo. Ajd' če ga ubiju sas pušku. Velja veli da ga gadžaju u mešinu a Raško da ga gadžaju u čelo. Puče Raškova dvocevka, kurjak ripnu uvis, nastanu na odapinjačku na železa i klisnu preko plot, otide komto Redak. Uokaše se po njega, pceta laju, čoveci psuju, ali kurjak otide, zamete.
      Perikle bil' kod Zadušnicu na slavu pa si ufarbal panta­lone i džempir. Njigova mati kad se uokala celu malu sabra.
      - Lele, kude se teka ufarba, nema više kvo da oblečeš?
      - Pa pri čiča Ljubu, teča Ljubu. Svi se sabraše pa se i ja sabra. On, č's ni bije, ć's ni miluje, č's ni iskaruje. Sabrali tudži tanjiri pa če ji potrošimo.
      Niza sokak lete s'nice i karuce. Novica Andreškov ima najgoleme karuce. Kad se puštiš od Velkovu kapiju, č'k u Batlak se zaustaviš pred magacinerov dvor. Turimo napred Andreškove s'nice a nazad Conine, preko nji turimo sl'bu, pa nasedamo po dvajes duši i staro i mlado u front. Ponekad kad Prpalo nezna da upra­vlja drusnemo u banderu pred Borkovi basamaci, sve se štapci na sl'bu istroše. Kad se pa skaraju momci i postaračći muži koji nemaju rabotu, č'skom se usevaju grmuce, ne mož' da trepneš, izgrbave te dok si rek'l ćeč.

      Uprolet kad se uc'vte somuraci, niksice, petlovčiči, kokočice ušareneje se grmanje i livade. Zeleneje se na sve strane. Proc'vti kukureg i deca beru somurak i igličje. Odi vrbu prave piskala a odi žl'tu radu venčiči. Kude se obrneš sviri po jedno piskalo. Sve oživeje. Stoka izlezla na zalok. Žene beru pokrive za miščetija i za čorbu el zeljanik pa ga zaprže sas maslo. Na vrelo izbilo grlo. Teče voda na sve strane, bela od penjak. Deca trče i prave vodenice od šašće. Prave čamci od retišće i puštaju niz vodu. Druga se vrljaju sas šikaljće. Prave se čelenće na glave. Na ruće sve cvoliće od tl'canje.
      Pa počne oranje za moruzu. Pa pcuvanje goveda, pa kara­nje. Trči ovdek, trči ondek. Sej moruzu, sadi pasulj, vrljaj djubre na žito. Vrljaj dupe natam, vrljaj dupe navam. Nema skadžuvanje dok ne padne sneg.
      Žito se plevi. Mora da ga prerediš od kraj do kraj njivu. Vučko ponel karakačku i sedal na sred njivu. Malko plevi pa malko požvače duvan, pa plevi. Zevnja miriše na kalendro. Na ruće se navatala podlanica. Prsti kaškavi ko da si na svinju u dupe brkal. Ruće gorčive, ne mož' lebac da jedneš a da ti ne zagorči odi travu.
      - Jebemte raboto! Kada ču umrem da se odmorim? - pcuje Ziza.
      - Zamučiš se od kako se rodiš pa dok ne skapeš. Očuvaš čoveka od ćilo meso, da berem znaš za kvo. Da se muči, ete za kvo. Mojvo, od kako se rodi ono zinu i ne zaklopi usta. D'nju noču - lele, noču d'nju - lele. Cel' d'n kopam, celu noć ga nosim pri doktori. I oni digoše ruće odi njega. Vele ništa mu neje nego teka trkleto. Al' ja ne spim, oči ne zatvaram. Bog da poživi onuja babičku iz Draginac, neli mu dada nek've travće, napoji ga te prestade da izvija. S'g se ovaka može - vrevi Gmitra.
      - Kakvo pa starava močna inća. Kvo voj je? Da voj se neje pritepalo? Oče da ide naoro? Još voj ni cinka neje otpala, još voj sopulj zelen i ono če mi ide naoro. Ja bre nes'm iš'l naoro i kad sam imal dvajes godine. Još pa traži da voj kupim čis sapun. Oč li da ti kupim i crvilku za usta. Da nacrviš usnice a suknju nemaš na dupe. B'š tebe čekaju onijate momču­rljaci. Bolje bi bilo, da ideš u košaru da se omiješ pa idi te narani kokošće.
      - Kvo si pa ti zaćisal tujete ko matika u ločku? Što ne ideš na guvno da naraniš goveda? Idi iskaraj onuj lipcotinu da brsti malko po slog. Bar i od teb vajda nekakva da bude - oka v'zdan Ziza po Gložje.
      Po ]icinu livadu trkaju se magarišta i dečišta. Biju se sas prut odi vrbu i dren.
      - Da si žilav ko vrba, da si cvrs ko dren, da ripaš ko jelen - okaju uglas.
      Ljuba K. se mije na basamaci. Posipuje ga Lepoška. Sam si priča sam si razvrevuje.
      - Eteti, zamlaten čovek, kako raboti. Nema da se okupe u sobu nego naprajil petnajes sobe a kupe se u zevnjicu el' na basamaci.
      Kad je ubavo vreme, ko što je s'g i može. Ali kad zaći­sne, bogami, ideš nekupan i po dve nedelje. Od Belu Ornicu ide dodolica. Poju i pliskaju se sas vodu. Devojčetija sva okupa­na. Pro­zrtaju im se bluščetija. Vide se sisčice tam'n ocvrsnu­le. Suknji­četija se zalepila na butinće. Da te milo da pogle­daš. Deca jedu ošav a na stari ide oskomina. U Lisičkov trgonj Pumbalo bere ćilci. Bupča ga gadža odozdol sas kamenje.
      U ]irin Bukar premuz. Pravi se bel muž. Drobe mlado sirenje u mleko pa ga vare. Deca ogribaju kotlovi. Prave venci za jaganci. Beru zdravac, igličje, čobanće, kačun, meduniku i svakakvo­jete cveće.
      Široka livada puna sas goveda i jaganci. U Vrbje ritaju loptu Slivovča­nji i Resničanji. Čuje se okanje č'k u Nikoline livade. U Ječmište se naselila Koritnjička goveda i sve opakostiše ječ'm.
      U Kusurič, Zune zaglavil nogu u šupljar pa vika i oka.
      - Čiča Momčile, uća Momčile, spasi me od život. Mati če ti omesi kravajče i če ti donese grutku sirenje!
      Bekicela izel Rutkovo sirenje i luk. Pa ovija nema kvo da obeduje. Če crkne gladen dok se st'vni.
      - Aaa, če lipče nečijo kuče, kad se Ljubinko predrešil da obleče nov kaput i breveneci - veli Ljuba K. na Ljubinka.
      - Kvo ti je bre! Da li si vandžiral? Što si iscibril ko mače iz rasol? Kako li si pa ti najpametan na ovija svet, domojega?
      - Neje, ti si! Dideš ti malko pri sihijatra da te malko čukne sas čukče, da vidi da nesi malko čuknut sas Matejevačku čarapinu.
      - Če ga jebem da idem kod lekara. Ti si popametan. Ti se u sve razbiraš ko Marica u kriv kur'c. Ako mi je nekvo krivo nasadeno tič' da ga poispraviš.
      - Mani se bre Ljubo, če te ispreripuje ko mače žežak kompir - orati Zlatko.
      - Ama neje, teka - pa veli Ljuba K.
      - Ako se uljuti, če ti kaže kako je. Ne turaj dupe pri tojagu. Izgleda da ti se izvela čevrljuga na šiju. Če ti smrdi šija. Ima da jedeš nemijen - oka Zlatko.
      - More nemoj da svirkaš pa ti. Nemoj da te pa teb izrčkam ko srdit mačkolja. Če te izbodem ko štrk žabu. Če te izritam ko ćopav tikviče. Kvo si tuj zadremal ko bua na mokar kur'c. Da si mi trebal ja bi te oknul - izoka Ljuba, pa se svi razi­doše.
      Rudak štrapa po put ko željća preko ugar. Isvrljil rebra ko armuniće. Kokalice i cvoliće na sve strane. Usukal se ko moruza na žegu u čelopek. Otromboljil dolnju usnicu ko da je celu noč duval u bas. Zasvitkal sas oči. Zalužil se ko bik. Dupe mu mokro od til dozem. Drapče se ko da je nastanul sugrebi. Udarila ga slivova granća i ciganka mu sedla na oči. Op'nci mu gmičkaju i svire ko žetvarska stovna u slog. Spotura se po malu natam navam ko usran golub i zanosi se ko muda u kosidbu.
      Glavonja se uzrta u njeg ko svraka u šup'lj orej. Ko pinter u čvor. C'kli ko vapir komto njeg.
      Katica se uoka iz Račavac.
      - Tletće i dlutće, Tamalditkono detite toltiti tlut noti!
      Zbraše se dečišta i devojčišta i smeju se kako ama ič numeje da vrevi.
      - Tita Tletko tvili u tlaneta a tita Duna tvili u tupan! - čepi se ]epa.
      U Blagovesti u šumak niklo cveće. Alevo, modro, gušterlj­ivo, žl'to, pepeljavo, rujevo, šplovirano, kadžavo, ljiljakovo i svakakvojete. Po cel čeperak izr'galo izem. Burjan do kolena. Petar Pasuljan se slagnul pa iska nekvo pozem. Glava mu ko trmčilo. Po njega se ududuljil Cola. Cel d'n skomlče da ga ovijajete vodi sas njega. I sa si pa džamliče, už'lnil se da mu pravi piskalo od travku. Pasuljan turi travku medžu prsti i dunu u nju. Cola se odma poče ćiseli.
      Perikle obral krastavice u vrelo i toj kroz žicu. Neje ni ulazil u gradinče.
      - Kude li stoja kad ji bra? Ko da se na oblak dovezal. Gledaj nigde nema štrapće a krastavice obrane - veli Čorluka.
      - Samo ovaka uzneš prut, čukneš krastavicu po dršku ta se prećine, nabodeš ju i sas prut doneseš do žicu - veli Milisov.
      Cel naramak krastavice iz Tozino gradinče iznese Batica. Odnese ji pred zadrugu ta svi jedoše dok se ne najedoše. Što ostade uvrljiše na magacinera u zadrugu kroz pendžerče.
      Rutko, Stanča i Vlaja jure podselo pceta. Dalika čeka u teskoču.
      - Udri ga Dale ovoj ćuzino - oknu Vlaja i zape se s krpelj po njega.
      Puče krpelj u Desimirov pendžer. Čini mi se i vuteri izleteše. Desimir istrča sas pešćir na glavu. Ruće mu krvave od staklo.
      - Lele, krvč'k mu jebem! Koji mi bilmez stroši pendžer i glavu, kolač'k mu jebem! Ček da mu ja pokažem.
      Vlaja se stunti niz Beloornicu, preko livadje, ode komto Crvenu stranu. Onam se onaka usleščal fuknu pod Slivovačku ćupriju. Ispod čupriju izripi zajak i pceta odćivčaše po njeg preko Selsko branište.
      Veda bere pečurće po Kopitu. Sam si ide, sam si priča.     
      - Eve kako izgleda, pesnik Veda.
      Nit je mladić, nit je deda.
      Leti bere travće i pečurće.
      Zimi kradne kokošće i ćurće.
      Neče da radi, neče da uči.
      če ga jebe da se muči!   

      - E, moj sinko! Došlo je zagnje vreme. Više pošteno ne mož ni čoveku u džep da br'kneš. Zamlati bog svet pa više ne znaje kude mu je dupe kude mu je glava. Kude se obrneš ukradnu te. Jedu te sv'ći d'n po malkacko. Rasteš nadol' komto zevnju. Dupe ti se oprudi od natezanje. Cel svet se natuntil ko pred oblak. Mrzi ga da priča, mrzi ga da vrevi, mrzi ga da gleda. Sade p'šče sade prdi. Načuljili uši ko lisice i natkvesili se nad ostalče i mandžu i samo gnjetu li, gnjetu. Najdu nekuga pa kad ga načepe ne mož' čovek da prkveje. Eve pogledž' kvo rabote sas Taldudu. Dadu mu rećiju pa se po cel d'n naljeva. Dadu mu leb on se nagnjasa če pukne. Cel božji d'n sviri ko prase na mrzlicu za dvesta banće.
      - Vurnjak otepa, leb mu jebem, dok rekneš divizma. Kvo češ kad mu davaju nek jede, kad nema on če si popljuckuje - orateše Tikomir.
      - Možda če s'g novivi političari da ni pomognu da od'nemo od rabotu. Usraše patku načisto. Izvela im se čevrljuga u šiju. Pritepalo im se. Na zmiju kad se pritepa ona sama izle­zne na vrvinu. Sve se naguščim kad se setim kako je bilo. Ali najel se narod, zamrtel se pa planduje li planduje. Ono če mu žito od boga padne. Zamoča sve i kuću, i njivu, i livade i braništa i baštu i mater. Nikoj nikoga ne jebe za crvivu slivu. Podvuckuje natam navam. Podvlači se ko v'ška u dupe. Kuj i malko prkne uvate ga naoko i vlače za kraci nazad.
      - Došlo vreme živ živoga da jebe. Podmicaljće se nadizaše od grebenje a laktovi se iztl'caše od guranje. Čvorudje i na til i pod mišku od tepanje i mlatenje po praznu slamu. Kolko ­god da slabo tl'caš preko mikrovon se doleko čuje. Za jednu noč iz op'nci izripiš a u cokule uripiš i toj ustrupačći. Kuj numeje da ripa nemoj ni da se zatrčuje.
      - Mlogo bre narod zagomilja. Za nikak'v kur'c neje. Ustobolči li se neći, sas traktor ga ne mož' pomeriš. Ko da pušti korenje. A kad te navanu sas rabotu došlo red da ti i vener nakače na patku da rabotiš i noču.
      - Jedna vatka - ništa patka, druga vatka - tam'n patka, treća vatka tam'n alatka, četvrta vatka asli patka - pa i neje patka nego brate kur'c - mlati Bupča i ide po vrvinu a na tam, a na vam.
      Kuj se nadal da če od onakvi čoveci da izr'ga tolko čove­čle. Vikaše sv'ku večer. Po cel sat rove na basamaci.
      - U, u, u!
      - Kuj te bije?
      - Vlasta me bije!
      - Tu, nanče mu jebem, če ga ovlastim da te sv'ći d'n bije, da li su ti ruće u dupe zarasle? Umeješ li ti da tepaš? B'galjiv li se il si ujet? - oka po njeg Roska.
      Dečišta se vlače ko lužne zmije niz przaljću odi kamenje. Oka se ko pred oblak. Puzgaju se na golo dupe jerbo im se pantalone prodzrtaju ko pendžerče­tija. Vrljaju se sas kamenje niz rovinu. Če utepaju nekuga na vrelo. Če jede neći nemijen. Dulić se vrlji sas pračku te ćivirosa Pumbalo. Ovija leleče pa se ćine. Isukljaše ga svi. Kvo češ djavol kad nema kvo da raboti on si meri jajca na kantar, koje mu je poteško. Murdža uapal Rutka za mešinu, odkaraše ga pri doktora niz potselo. U ]irin-bukar videli mečku. Nikoj ne smeje da otide u šumak. U Batlak vršu. Turlo do kude nebo.
      - Ebem ti zamlaten narod. Mesto da jede blago, pije svakakvi gorčivlja­ci. Gorčivo kave, gorčivo pivo, ljutu reći­ju, ćiselo vino. Numeje da jede kolači usta mu rutava. Deca jedu slive a na stari ide oskomina. I kako češ gologlav i gologuzes da prekaraš vek jebem li ga. More ne trebe na nikog da veruješ pa ni na rodženu mater. Kvo'č mi ti pričaš kvo je dobro. Ja si sam znam. Nemoj da učiš starog baštu kako se prave deca. Da se jedne i da se pine a golo se mož pomine. Dobro je gde ima da se krka a u džep da se ne brka. Poviš da vrljiš na mešinu a pomalko na grbinu. Greota je da si u grozje a da ga ne obereš. Kuj ga sadil on če ga pa posadi. Poviš se mora misli na guzicu nago na jezik. Dosta je jedno kravajče i grutka sirenje pa da napuniš dupe. Od toj se ne dizaju gute u gušu. I sas pološe drešće mož se predrešiš ali bez ćilašće drezgavo se poje - cel' d'n drnka Ljuba.
      - More na vlačeg da ukaruješ u kuću ako žena počne na iglu da iznosi nema ti stigne do pladne. Duvarište samo ostane odi kuću u koju nema žena. Žena kompiri da nalaga ima da ispadne bani­ca. Mož' te u lešnik uvrže ako oče, ako numeješ da onodiš i da tepaš. Ima ti se umrguje i da te zamoča kad misliš da je zaspala. Udži ako si pomek. Ne davaj voj da se mlogo štrklja. Če se istrovi po tudža braništa. Bolje da ima čulumku od tepanje nego odi gmitrovče. Počesto ju počukni počesto protre­si pa si gledaj rabotu.  
      - Jovanoviću, deder kaži jednu prostu rečenicu - veli učitelj na Caću.
      - Prepelevča se puzga - mlatnu Caća.
      - Dobro ajd' to da priznamo, ma da si neje iskaralo oči. A ajd' sad tu rečenicu malo proširi da ispadne proširena, pa mi kaži šta je tu podmet a šta prirok - pak veli učutelj Truman.  
      - Prepelevča se puzga na puzgaljću - drezgavo priča Prepelevča - podmet je...ov'j, mož' da bude puzgaljća, ako neći turi srču na puzgalću, mož si Prepelevča proseče breve­neci.
      - Od podmet si može i jajica poseče - nastavlja učitelj - a mož' i da ostane ćilav ko' što si ti več.
      Kako orateše u školu teka raboteše i čudišta praveše po ovija svet. Kradneše krastavice Jorćine. Legne u nji i leži dok se ne nagnjete ko popovo dete na zadušnicu.
      Dušan Mininsći, ovčar nadi ovčari. U ničije ne pušta, kad neći napuštii odma kazuje. Koj' ga znaje možda ga je i neći utepal za tojete. Najdomoga sas pročevrljenu glavu. Stoka sva sama dom došla a njeg nema. Jutre'd'n ga najdomo u Blaskun. S'v modar ko da su ga Bugari tepali. Nikoj nezna kako je umr'l, nikoj nezna od kvo je umr'l. Ni u grob se ne smiri nego ga iskopaše, sabraše na kup kočinće i vrljiše preko Živanin sanduk. Ne smiruje se ovčar ni na onija svet. L'žu da ima boga, da ga ima znal bi kvo je dobro a kvo loše, ono kuj ga znaje možda pa mi neznamo. Mučimo se ko Isus, vlačimo se ko nedotepana pceta. Jebaše ni mater i Turci, i Alamanji, i Bugari, i Arnauti, i svakakva govna, na seljačko siroče i zajak šilji patku. Od kako je svet i vek seljak si je seljak, ništa se do današnji d'n neje promenilo. Ori, sej, plevi, melji, jedž. Ajde da se tepaš sas ovija, pa sas onija, pa sas ovoga, pa sas onoga a jebem li ga za kuga. Seljak djine a gospoda prima pemziju. Jebeš ti ovija svet. Ovoj kuj od kuga pozamlaten. Sabralo se sve lopovi, kurotresine, jebivetri, mrkadžije i drkajdžije. Svaći bi da te klocne pa makar i za muda. Neče da mož' teka, če rodi i naša vrba grozje, jebaču i loše.
      Sluša Grgu Zlatopera, na radio, amerikanci bolje znaju kakvo je kod nas nego naši. L'žu našivi pa prle. Če budemo svi isti. Če budemo kur'c! Ja sam pogolem od Tozu i jedino da me skrate pa da budemo isti. E, moj sinko! Albanija neje golema ali bos da ju prejdeš, da izlečiš ned'gave nodje, pa da utrčiš u Srbiju sas bajonet i na njega poneseš rebra i drobovi od Švabe, Austrijanci, i Bugari trebe da ti jajica budu, jedno pedese ćila i poviše. Da Kosovo svetiš svaku treću godinu, jerbo je svaka treća Srpska glava tam padla. Ali mani nas. Mi smo bre najble­sav narod na svet. Mi sve oprostimo, mi smo ko bog. Ako ni zakolju sina mi im dademo drugoga nek i njega kolju. Kakvi li smo mi baštevi, kakve li su naše ma'će. Svinja bre grdi za prase a mi ni sl'zu ne puštamo za zaklana deca. Mož za toj da ni je bog proklel. Nikoj ne mož teka Srbina da zajebe kako on samog sebe. Mi smo si jebali našu sreću.
      Naselili smo se na sred put i na svakoga smitamo. Svaći ni podritne, svaći ni podčukne. Ko da ni neći natu­ral cigansći pepel pod dupe. Bolje ni beše pod Turci nego pod Srbi. T'g smo davali jedno a devet za nas ostane, s'g davamo devet jedno ostane za nas. Pa ajd reči da je bolje. Kuj si imal on si pa ima kuj bil gol sa još po goljak.
      - Eveti ja sam bil' u Švapsko u zarobljeništvo, bre čini mi se ne beše teka teško ko s'a. Ali bre tam ima i za kvo a ima i kvo da kupiš. Ako očeš od pile mleko ima. Goveda i ovce varka struja, mleko u prahu, jajca u prahu, supa u ćesicu, čorba i pasulj u najlon ćesicu, samo još da naprave i tupan na struju - vrevi Daklem.
      - Jes, b'š teka ali nesi slobodan, nema demokratija - tupi ga Srečko.
      - Znaš kvo je demokratija? Toj ti je kad te prate u pičku materinu a ti ideš kude očeš - e toj ti je toja - ljuti se Ziza.
      - Sloboda je kad mogu da se natepam i nagnjetem pa mogu da ga slobodno ocepim. Da pošteno nešto nategnem pa da legnem. I da ne mislim jutre če ima li da jedem ili ču si popljucku­jem. A kad trebe ima da zapnem i kola na ramo da nosim. Ako neznaš kvo je dobro pitaj men' - važno veli Stano­mir.
      - Bez l'žu i bez svedoci mož se jebeš u dupe - samo sas toj mož i vladika i pop da budeš. Što poviš l'žeš, poviš če ti poveruju. Onoj što je istina, mož da svirkaš u njeg. Dobro sreću nema. Na cel svet je dosta što je jed'n lud kam li pa poviše nji. Od mlogo lajna ni mesalj neje čis' - prodava pamet Vidojko.  
      - More više ne verujem ni na rodženog baštu i rodženu mater. Paren kašu dvaput duva. Više ne ortačim sas budale. Sas sudbinu se ne mož biješ, ali potkovuj i gde je potkovano. Ako je golema crkva ne krsti se mlogo. Ako ti je mlogo zor zmiju za glavu vataj. I na Sveti Iliju ako pada ćiša če su crvivi oresi - nego cvrsto samo. Ne obrtaj nikom dupe nego mu obrni dlan ili njegovu šiju. Ako neč da se umočaš ne močaj uz vetar. Močaj u šiju na onoga kuj te mrzne. Ako mu ti ne nasadiš pesnicu u til on če teb patku u šaće. Ako neznaš kakoč' pitaj kuj je patil. Pini teško crno Kosovsko vince i ak'l če ti dojde. Če se setiš od kvo se drvo praje ložice. Bolje da te sud sudi nego doktor da te leči. Tojaga nauči u mečku leb da mesi - priča Velja Živanin.
      - Ajde, ajde, sas pričanje se ne plevi nego sas ruće i prsti - veli Simka.

      Jutre su Poklade. Prajimo oretnice od rasovesta drvja, pavit i slamu. Najbolje oretnice se prave od ovsenu slamu. Gori dugo vreme i ne istrisa se. Marko Kraljević pravi najgo­leme oretnice. Cel koš slama stane u jednu oretni­cu. Jajica si mož isćineš ne mož' da ju podigneš a Marko ju vrti sas jednu ruku. Kad ju zavrti plamen okol njeg ko okol' Sveti Iliju. Gori cel sokak. Moje oretnice od op'nci najbolje. Gore celu noč. Ima neći prave i od korku od crešnje ali i one brzo izgore. Moju oretnicu nesmejem da vrtim da ne zapalim nečiju plevnju. Jednuš proba i izgore Olgicu Kuku­ridjinu. I sa ima belegu. Sa vala više takvejajete rabote ne probujem.
      - E, domojega! Jebal ćar vajdu te se rodi šteta! - pljunu Milisav, kad vide da na devojče izgore vanela.
      - Što ga vrtiš na mojega b'š tuj uz plevnju? Lekni se tam podolek, oči če izgoriš nekome, bokče ti jebem - popcuva Leka.   Etetiga od Krstoputinu ide Bupča. Zajezdil se ko pet'l na tarabe. Nosi oretnicu od op'nci. Jedva ju vlači. Pola sat ju pripaljuva dok se ne raspali pa kad ju zavrte pravo u Borkovu plevnju. Lelće bošće kad se uokaše. Rastrčaše se na sve strane za vodu. Bupča se sm'gli niz Batlak pa vanu preko Baru pa u Želesce komto Mali Rasnik. Brzo ga na sreću ugasiše inače bi si Bupča jebal ježa. Ot'g više ne vrti oretnice.
      Teško se ljudji odučuju od poganl'k i kal'bal'k. U stanju su da se dave ko poganci. Da izedu jad'n drugome uši. Ne glodžu samo kočine nego i dušu na čoveka. Sve dok čoveka ne vane ćelepir a t'g belćim na svi žal što se muči. Ovikaju ga živog.
      - Lele, lele razbole se Lenka! B'š ga nadrlja od Vlajka. Numeja ju očuva od onijate vapiri. Krv voj ispiše na živu. Sade za nji raboti, ne skadžuje se. Očuva pet deteti od ćilo meso. I za kvo ajd' sa kaži? - leleče Gmitra.
      - Eteti za kvo? - usmrknu Peresćeva.
      - Tolko ti je od čoveka. Po jaku ćišu džabe ti gunja. Ideš dok ne nagaziš na grebuljče te ripne ta ti napraju cvo­liku. Ametom da si čis' kad se igraš sas svinje svoga te ukaškaju.
      - Dok se obrneš stigla nedelja - vrevi Obrenka.
      - Isčamreješ ko da nesi ni bil. Bošće samo daj zdravje pa za drugo kako oč. Če se preživi makar i na pokrive ali ako te bolka uvane usral si krivak. Da oče samo molitva da pomaga ni kaludjeri ne bi prosili ni leb jeli - veli Živoj'n Digu.
      Rovnu bik na Becin drvnik. Sjebaše ga Becini. Neče da pase gde ga teraju nego kude mu ćune na patku. Prejaba cel jektar moruzu Šegaljatinu. Juriše ga dva d'na dok ga ne uvati­še. Štrklja se u sred zimu kad nigde nema mušice. Iskusaše mu pasulj.

      Vane li da se t'vni od Burču, odma me sekne podgrudi. T'g pada i ćiša i grad. Seva i puca ko na Džerman. Odma se žene uokaju. Ne odokaju li ga, najebemo ga. Nego sa počeše i Provljaničani ozem da pucaju sas raketle. Zatoj nekolko godin kod nji ne pada ni ćiša. Eve sa pogle kako su se usukale moruze. Neje dve godine mirisalo na kalendro. Glava zaboli od pucanje, a mi zevamo ko kokošće da ni ne isprskaju bubnjevii u uši. Dudnji ko u kacu kad si.
      - Koji ste bre vi? - pituju Provljaničani Žiku i Tiosava kude Bačište, gde se beoše istrovili.
      - Ja sam Šika a Tilko si je Tilko! - veli Žika i trese se.
      - Pa čiji ste vi! - pa ji pituju.
      - Ja sam baštin i materin a Tilko čičin i strinin!
      - Dobro bre, jebemu zakon, gde vi je bre dom?
      - U naše selo? - pak odvrnu Žika.
      - O, boga mu jebem, kude su vi kuće? Znate li bar toj?  
      - Pa moja si u moj dvor a njigova u njin dvor - lupnu Žika i poče da vika. Oviajete se smeju a ovijajete vikaju. Koji je kuga zajebal ne znaš. Deca nek'd poviš zajebu nego star čovek.
      Blagovesti, kakvo je toj ubavo ime a tam grobišta. Možda je pak stvarno najdobro. Nikoj se ne vrnu otud da kaže dobro li je na onija svet el neje, jebem li ga. Kuj kako zamine od Batlak više se ne povrta. Mož mu svirkaš i roveš od s'g pa do jutre. Tam'n čovek pušti korenč'k na onija svet a oni ga oknu dide na onija. Ne mož se skadiš nigde. Na sirotinju svude dupe odvugne. A na suvo a na mokro. Kad se bog navre na teb' prdnul si u čabre. Neče nikog da zamine dušame i ležanje u rupu. Nikoj nikoga ne mož da zameni. Na svakog je dva kubika zevnja dosta. Mislil ne mislil kako je rečeno teka če si bude. Bog nikoga ne pituje kakvo če raboti. Pa i ti ne pituj boga jer on nema vreme da se zalima sas svakakve budale. Mrečka doodi kad voj je rečeno i ne mož da te čeka da se premenjuješ. Što je toj teka, kuj ga znaje?
      U s'vnjušku zapoje slavuj. M'lecko crno pile a poje pa rastura. Milo ti što je s'vnulo, što če proživiš još jed'n d'n. Još t'vno ali se Kumova slama još ubavo vidi. Vele da kolko zvezde ima tolko i čoveci ima. Kad umre čovek i zvezda padne. Mi svaku večer vidimo po nekoja zvezda padne, znači svaku večer po neći čovek umre. Neznam samo što ne vidimo kako se neka zvezda ne rodi. Ako vidiš koja je zvezda tvoja t'g si naš'l svoju sreću. Mi ji sve izbrojimo i još ji pa ima. Kolko izbrojiš još tolko ima nove. Kolko li čoveka živi na ovuj zevnju? Vele na radio, tolko i tolko čoveka podjinuli, a nema tolko zvezde da padnu. Neznam možda i bog pogreši kad broji čoveci. Zažmi on pa neći ostane živ. Em živ em zdrav. Em mu pa ništa neje.
      Vlaja Obrenćin mlogo voli punjene popošće. Napravila Obrenka punu šerpu od petnajes ćila. Vlaja doš'l iz školu. Vrlji torbicu od vrata i pituje:
      - Nane, daj mi leb da jedem!
      - Ete, u relnu ima piper u šerpu a leb u tekne umotan sas mesalj.
      Vlaja dovati šerpu i vurnjak leb i otepa sve, posle uze i otopi maz iz šerpu. Vrlji šerpu u sudovi.
      Etetiga Ljuba stiže od oranje. Ispregnu goveda, vrlji pokrovci preko nji pa oknu:
      - Obrenće, daj nekvo da čalabrcnem!
      - Eteti, šerpa sas popošće u relnu a leb u tekne.
      - Ma bre, Obrenće nema nikakva šerpa u relnu, ima jedna plava ali prazna, a lebac sade dva zalka ostali - veli Ljuba.  
      - Ti si ljubo ostarel pa si izveterejal, podigni malko feredžu i če vidiš u relnu ima puna šerpa punjene popošće - lecnu se ov­aj.
      - El, sam ja ćorav, el' nevidim, ama dojdi ti pa vidž - pa oknu Ljuba.
      Obrenka dojde, otvori relnu, prazna. Pogleda u sudovi šerpa prazna i otopena od maz ko da je omijena.
      - Lele, Ljube, Vlaja izel sve!
      - Bokče mu jebem njigovo! Što mu ne naprajiš jednu vreču pa nek se jedanput najede i nagnjete - pljunu Ljuba, i odklecka komto sokak.
      Cel božji d'n se akaš po njivu. Ruće ti isćinu julari i dršće od plug. Smrdiš na beli luk i lajna. Nos če ti otćine smrad. Suvo lebac, lučak i poneka krastavica za jedenje. Kada če spremaš, kada če variš. Variš na Veligden pa na Božič. Pile se kolje ako dojde gosjanin. A banica jednuš u godinu. Zelja­nik i ovag i onag. Al najviše varene slive uprolet. Tikvonjak, posna sarma, ćisela čorba, zelje, a najviš pasulj se gnjete. Od njeg vala i da prdneš a ovoj drugovo neče dupe da zapiši. Jedva čekamo da dojde gosjanin da i mi nešto opupamo. Za nas dosta krilce el' šijica, noga je več golema stvar.
      Kad, ne jedeš kako trebe, ne mož ni da rabotiš nego se cel d'n vlačiš ko svinjsko crevo natam navam. Kad je dupe puno i na dušu dobro. Poješ, okaš, razokuješ, zajebavaš se i šališ ali neje teka ćutiš i gl'taš pljunku. Sve ti smita, sve pro­pcuješ na dve-natri pa i za samog sebe ne valjaješ. Zdravlje na usta ulazi a na dupe izlazi.
      - E, znaš li ti kvo je toj gajde? Znaš li ti kad zasviri Srečko kako ja vikam? Kako mi sl'ze ko na kurjaka teču? Ebem te živote! Za kvo li se rodi? Za kvo li se okoti? Izdl'bin počne mi se trese mešina. Proml'ne me kroz kočine. Dorim, ko da imam vatru. Zasrbe me dlanovi, če udaram nekoga el' če se sam bijem u glavu. Puam ko vol u brazdu, kad zapne na korenje. Sve mi tesno, oču da izripim a neznam odokle. Koža mi tesna, rukavi mi tesni, breveneci če ispucaju. Pa i op'nci mi smita­ju. Pripije mi se vino. Pripoje mi se Kosovo. Ej, Srbine? Prokletijo!
      Rucalo z'vni uz rebra, gajdenica pišti ko crvik na uglen. Jebem te živote u kvo projde? U sirotinjl'k u golotinjl'k. D'n uz matiku, noč uz gasarče.
      Kada ču ja ko drudji celu noč da rucam? Celu noč da se smucam. Sas koju ču ja da bijem žicu? Jel če ovaka da ostare­jem i obelejem i sas otvorene oči u grob da legnem? Ima li za men nekoja zvezda da svitka noču? El, mojta neje ni zasvitka­la? Mora da je onija zaboravil na mene i ja na njega.
      Prokleta je ovoj zevnja, prokleti su ovija čoveci što se vlače po nju ko lužne zmije. Sve ti se čini, a če bude bolje. A če se neći seti za nas. Jok brate. Nikoj te ne jebe bre ni za crvivu slivu. Svakom smitaš, svaći te mrzne, kolko trebe i kolko ne trebe. Svaći bi da te poćušne, svaći bi da te podri­tne. Svakom smitaš na zalok i na rabotu. Arnauti, Švabe, Turci i poganci te glodžu. Bugari apu, Austrijanci b'ckaju, pa ni i brat R'vt mrzne. Jebem li ga kvo pa njemu smitamo. Naranimo ga, napojimo ga, oblekomo ga, pa sa ni mož zajebava kako oče.
      Sa' ni svaći može glodže jajca. Izgleda mi da se sami najviš izjebamo. Kuj če na kuga ako neče na svojeg. Samo Srbin Srbina jebe, ostali mu mož pomagaju. Teka i na zastavu piše. Nedaj bože da se Srbi slože. E, t'g bi ovija svet valjal. E, t'g bi nešto belćim bilo i odi nas.
      Ali kude si videl' da svakakva bubaljća sabira med. Bumbar bi sabral najviše. Ne mož mandža od govno da bude pa ne mož' ni čorba da bude od Srbina a kam' li pa gus pasulj.
      Nemoj se biješ sas oblaci, ne jebi se s mrtvi. Gledaj si rabotu i ne muaj se kude ti neje mesto. Ne č'čkaj mečku po onojete da ti ne smrdi šija. Ako neznaš kak'v si i kakvotije idi pitaj u Palanku če ti kažu. Tam znaju kak'v ti je kur'c. Ako ti se pak pritepa izlezni na vrvinu i neći če te nastane. Če se najde i za teb tojaga. Če umočaš nečiji omašljak. Guzica glavicu izida. Ne prdi jako i ne smradi uzokolo da te ne nenamirišu kurjaci. Jevtina je glava na čoveka. Ako je rogat pa nekako ali šut li je jebal sam ga loše. T'g če mu uši porastu od secanje i od prcanje. Ako pojde, ne mora da ide ko krno govedo u zelje, da mu ne vise muda ko b'klica na kosača. Bolje mu je da uzima ako ga kane a da bega ako ga jure. Kad se lekne, sigurno ga neče isčukaju ko brašnjivu vreču. Ali neje teka, neznam!
      - Gledaj kvo rabotiš - orateše bašta.
      - Ne naodi mlogo manu na ljudji. Ne uzrtaj se ko dete u gasarče el' ko svraka u šup'lj orej. Gledaj prednodje i uvis. Ne zevaj ko Zdravko za spržu nego misli sas tikvu. Za toj ti bog dal solenicu.
       Od Veligden do Božič, od Božič do Veligden sv'ći d'n slava sv'ći drudji preslava. Slava na Janka, slava na Marka, slava na Todora pa na Živojna. U svaku kuću džakole čoveci. Tropaju kutlače, drnkaju ložice. Zavane sneg a nema prtina. Kudeč, nego na slavu. Jedni pini i ne sećiraj se. Kad bi čovek trebal da živi sto veka znal bi kakvo da raboti. Jedž kude te kane a begaj kude te biju.
      Milivoja Grujin ide od slavu iz Striževac. Kude Resničku ćupriju nekvo stoji i p'šče na sred ćupriju. Njegov bašta mu veleše da ima vapiri na ćupriju. Ako ji vidi nek se zaleti pa pravo u nji. Seti se Milivoja pa zalitačći udari u toj nekvo. Oseti da je ko čovek. Ono se svalja u šanac i klombrcnu u reku. Ovija bez dušu utrča u zadrugu.
      - Jebamu nanu! Vapir kude Resničku ćupriju. Ali sam ga prejebal. Klombrcnu ga u reku - ko bezdušu izdaklemuva Milivo­ja.
      - Lele, kude ga nagazi? Kuj li se utenči, nanče mu jebem? - pcuje Velizar.
      - Gde če se izdevamo od mrtavci, od živi i ovaka i on­aka - veli Pera ciganin.
      Etetiga od Krstoputinu doklecka i Kurjak, pijan pa reklo više neču.
      - Auuuuuu 'eba mu zakon! Da podjinem i toj ti je! Udari me nekvo te me rasipa. Jebem li ga da li se umoča el' se udavi u reku? Kvo bi neznam. Kude Resničku ćupriju tam'n reko da močam. Neli se od Belu vodu nekvo stunti pa u men. Iskara mi d'. Još se ne mogu oseverim kvo je - izduva nanos Kurjak.
      - Znači, toj je tija vapir - udari u smejanje Stanomir.
      Staničko se uvati za mešinu ne mož se smiri, iscepi se ko varena zeljća. Smejanje do prtku. Em se smeju em počeše i da kade sas dupetija.

       Džurdžov d'n. Premuz u ]itku i Jelovr'. Rasprostrli bel prten čaršav pa naredili na njeg ručkovi, kuj kvo donel. Miriše zdravac, glava boli. Devojče­tija i žene pletu venci od selin, zdravac, pavit i bršljan. Najubave ovce zaćitene sas venci. Poganiči potkaruju ovce sas vrbovo i drenovo pruće.
      - Da si žilav ko vrba, da si cvrs ko dren, da ripaš ko jelen - veli Džoka i neme nema pa švrsne nekoga sas prut.
      Bakicele u Sutesku pije vodu na ivorku Pizdicu. Turil m'škavo pešćirče i nekolko lisje pa cevči li cevči. Ono po vodu crvčiči, ali nema voda pa dobra i ovakva.
      Surta se vrlja sas pračku. Puca kamenje po crepovi. Ozdol po malu okaju Kačarci.
      - Kuj se vrlja, isvrljilo mu se na krstaču - kl'ne Roska pa rastura. Savije se pa celivuje zevnju.
      - Guturač te izel, pustinjče jedno! Idi u Krušje pa se tam vrljaj i troši crepovi pasuljansći a neje ovdek po našu malu. Što se ne vrljaš komto Nikolinci da ti oni pokažu - još kl'ne Roska.
      Slovenka se soblekla da se kupe u štalu. Još se trti okol žešku vodu. Siščice voj ko da je mačetija dojila a nodje mož ji pere u vlašu. Kad li, puče staklo na pendžerče od štalu, ona čučnu u kot'l. Ispari si dupe i grbi­nu. Uleleča se te svi utrčaše u štalu da vide neje li ju vol ubol.
      Surta si je Surta, neli ga znaš kak'v je pa i on utrča. Ovaj baldisala sade što si je živa.
      - Kvo ti je? - oknu Ziza i utrča u štalu sas železnu vilu.
      Surta se smagli niz Račavac ko da če mu neći glavu odćine. Dole u Batlak bapnu ko prase iz orej. Fuknu se u grsničište a na usta mu bel penjak ko presno sirenje.
      Pejča pisuje u svesku.

      GROZNA SEMKA

      Projde godin', projdoše dve-tri,
      projde prolet, projdoše ti dni.
      Vrvine tesne sve na isto minu,
      po'di d'sku, zevnju, pod krtinu.
      Sve se u krug vrtiš ko vrtleška,
      matika i srp, ladovina žeška.
      S's matiku, s's pušku počesto
      paziš ižu i zevnju ko testo.
      Od poganci, od kurjaci djineš
      neznaš gde češ i kako'č da mineš.
      Muka vata i glodže kočine,
      dok kroz prozor minjuju godine.
      Prs' predoko od t'vno ne vidiš
      i na kuče od muće zavidiš.
      Kukureg se niz kosu razveje,
      žito zreje od muku žl'teje.
      Karaju se čoveci a zezaljća zeza,
      poplavela njiva od železa.
      Savija se grbina k'o kuka,
      sadiš seme a radja se muka.

      - Reko da ti rečem, pa ti ne reko. Pa reko če rečeš, reče da mi reče pa mi ne reče. Pa reko ajd ču ti rečem - priča si sam  usebe Vilča.
      - Ono ima da ima i ima da nema. Ali ko što ovoj ima da nema teka nema da ima ič - pravi se važan Džoka.
      - Na žešku vurnju malko liskovine trebu - veli Radičko. 
      - Kad čovek nema kvo da raboti on jede lajna - reče mu Toma Trakalo.
      - Što neći ne umre da mi l'kne - veli Velja.
      - Nek mru Slivovčanji oni poviše - zajebava se Niča sa ciguljavo džemedanče.
      - E, da ga jebem. Liči ti pričanjeto na šploviranu tikvu!
      - Jok, tvojto liči!
      - Što se dan'ska prilepi za men b'š k'o smok za sisku? Jebati muara.
      - Ti si bre domačin. Od dva čeperaka?
      - Enega, cel božji d'n mua se ko krna krava po malu. E krštevaj pope otidoše koze preko Redak.
      Ovaka se cel d'n zajebavaju onija koji se r'džosali i uzbujali i odvizeli. Podjebavaju jed'n drugoga, karaju se i jebavaju sojće.

      Tupan bije na sred sokak. Oro. Kad Srečko udari sas maljicu ono ti mešina izdzvni. Rutko ustrupačći preripuje čoveci. Stanča igra na dinar. Sitan čačak veze Borko na trubu. Basadžija rove ko mečka. Diglo se turlo do nebo. Za kvo se razveselili jebem li ga. ]unulo im napamet i toj ti je. Ziza, Ljuba Kačko, Daklem, Lisičko jed'n i Lisičko drudji, Lazička, Derla, Taza, Andreško, Ljubinko, Dušan Pavlovsći, Dušan Mini­nsći, Dušan Manin, Malen, Džoka, Ljuba Zadušnica, Ljuba Kla­šnjar, Mladža i još takvijete nasedali na bandere još ne postavene ko na priredbu. Gledaju čudišta.
      - Švirite! I toj da legnete na šred šokak! Jeli še vi jebem šve na švet. Šamo šitan šašak i ništa više. Ža mene i moju Dobriju da švirite. Ja nemem šreču i ona nema šreču. Ona bež ništa i ja bež ništa. Glavu dole nazem! Nemoj da še podi­čkuješ. Neču šaš vaš da ši imam šoljću. Šve ču platim. Švire­nje, pojanje, m'škanje i pčuvanje. Jed'nput še živi. Jebemte živote! Jebemte šrečo - poje i igra Tasa.
      Svi se pozbraše na kup okolo svirači. Tasa se ukačil na tupan. Sl'ze mu teču ko na kurjaka. Kad oknu dud se savi komto plevnju. Tišina - mua se ne čuje. Samo svirači svire istroveno jagnje. Pokutali se i pol'k se primicaju komto tupandžiju. Prvo zasviri truba, pa se oglasi basadžija, pa tupan. Pa truba, pa bas pa tupan, sve pobrzo i pobrzo dok se ne usviriše svi.
      - Čiji se ovoj čirikleja valja po kaljištakav. Udropa se ko prase. Ne mož' ga poznaju dom. Glega bre uštrokavi svi dronci ne mož' se dom razoruža - pituje i pcuje Ljuba.
      - Jebem li mu mater čij' je. Pušti ga nek se dropa. Nek si jebe mater još neku godin. Posle kad ga ožene neče on teka. Jebal mi mater neći da me pere nego sam se sam pral. I toj nema sapun nego u lužno korito perem sas cedž od pepel. Nemaše ni pransći sapun. Glavu sam si mil sas umu. Č'k u Provaljenik sam iš'l za nju. E, s'g da ga jebem neje više teka. Ima i koji a ima i s'kvo da se opereš. Ja čim sam se rodil' odma sam se sam zamil i zapral. A dan'šnja deca na tudžo dupe leb jedu - žali se Borko.
      Nedelja. Nad Blagovesti zažmalo s'lnce. Poviš zima nego što je toplo. Nose posnu čorbu i posan pasulj iz crkvu. Ma kva crkva nego samo okrugal kamen ograden sas trnje. Ućitili ga sas ljiljak i zdravac. Miriše zdravac pa glava boli od njeg. Crven kon'c vrzan preko cveće. Nazem naredeni krstovi što se igraomo sas nji kad neje slava. U dva kazana vari se. U jed'n pasulj u drudji čorba. Mi nosimo paničetija pa ni sipuju. Idemo po put i jedemo. Blaga čorba, blag pasulj pa puca. Kad se natepamo na Zadušnicu po celu nedelju traji. Celu nedelju ni dobro u mešinku.
      Na Kulaka se krava napasla u detelinu i crče ko ništa. Čujem okaju otud. Dok stigomo ona se nadula ko žaba.
      Lisičko natovaril godža seno i u široku livadu preko reku pukla mu rastuka.
      - Tu bre! Dotle li b'š dotraja. Ko li ga jebem te se ne stroši ponatam ili ponavam nego b'š nad reku. B'š tuj u burjan do kolena, če me zmije izedu dok izvlečemo kola - pcuje li pcuje Nikola Naćin.
      Kad polagaše osnovnu školu pituje učitelj Bisu:
      - Kaži, Biso gde žive ribe?
      - Ribe žive u Nišavu.
      - Pa ima li još negde da žive?
      - Nema.
      - A žive li ribe u Dunav?
      - Žive.
      - Pa šta zaključujemo? Gde žive ribe?
      - U Nišavu - lupnu Bisa, a djaci se povaljaše od smeja­nje. 
      - Dobro Biso, kaži nam šta je to valjak?
      - Valjak! Jebem li, ga samo sam ga odolek videl, kad valja put. Nes'm priodil poblizo.
      Tićem utrča Mićica usleščal se ko kuče.
      - Druže učitelju, ja vas tražim, teb te nema. Ti čitaš novine. Uf ala mi žega.
      Otiš'l beše onomad jete Vilča u Vrancusku. Pa priča na Vrancuaći. Svaku reč počne sas l. L leb, l pasulj, l jedenje, l pijenje. Drobi li drobi vrancusći. Vrancuzi mu vele sava, sava. 
      - Nes'm ja Sava, ja sam Vilča.
      - O, tre bijen! Oknu jed'n francuz.
      - Ma jok neje prebijen, živ i zdrav odokle ga znate kad neje ni doodil u Vrancusku? - čudi se Vilča.
      - De bre ne zanosi se ko muda u kosidbu, kad ništa ne razbiraš. Ne lecaj se bre kad za nikakav kur'c nesi - reče mu Lazička.
      - Budale se ne seju, one same nicaju - dodade Slavko.

      Teka se kolka život na ovija svet. A bil' k'svet'n a bil' ned'gav, a bil' k'ljav, a bil' ujet jel' pa bil' punoglaves. Od s'vnjušku do st'vnjušku. Lele gore, lele dole. Lele potam, lele povam. Uši ti pobrzo rastu od napinja­nje, glava ti ogo­lemeje od mislenje na mešinu. Misliš, misliš, pa se posle apeš za dupe. Ako zapneš, če mož' i da turiš nešto u dupe ako neje če prdiš naprazno. Če ti sviri dupe ko žetvarska stovna u slog. A mani pa što če ti drudju r'čkaju u dupe sas tojadje. Ne zapokladžuj od Veli­gden do Veligden. Na zorzaman i na doćid ne misli. Na komarca kad zaćinu nogu i creva mu pojdu. Ne prči se na mojega. Seljak je ko istrišljak. Na njega i zajak šilji patku. Ne ćilči na jajca što ti neje zor. Nemoj da ti posle dupe l'cka od muće. Ne gmackaj po kaljište da se na ugmackaš. Da ne igraš drdavku. Da ne preg'lču­ješ pljunku na svaći zalok. Da se ne mandaš natam, navam. Da ga rano ne doakaš. Da ti ne jede dupe banicu bez leb. Da ti ne gmi­čkaju op'nci. Da ne badjavdjišeš cel' božji d'n. Da ne krčiš ko metiljava ovca. Da ga ne blazniš.
      Bolje se izokaj pa spi. Para na paru ide a v'ška na v'šku. 
      - A jebemti ovak'v život. Kako li ga živim sas obe nodje krivim. Na dupe se vlačim, trn da ne zakačim - pcuje Moća.
      - Jatku mu jebem! Kude li ga najde, kude li ga nagazi - veli Džurdža i vadi trn na Colu.
      - Znaš li Stojanku? Naćinu? Onuj, bre što ju utepa Ni­kola! Neznaš ga. Jes bre još se nesi ni rodil kad je toj bilo. Ona je bila mlogo ubava. Malecka a ubava. Usta ko sas paricu probušena - veli Slavko.
      - Znam kompir - nes'm se ni rodil još - odvali Cola.

      Milisov legal porano da se odmori. Tićem, nekvo u štalu istropa.
      - Ma, nekvo drnka u štalu Gmitro!
      - Ajde, ne zamlačuj se, drnkaju goveda pa kvo če.
      - Jok bre nekako drukše tropa!
      - Tropa teb' u glavu od sinočnu grejanu rećiju!
      - More sigurno se Boško štrklja, d'nju noču on se štrk­lja. 
      - Ooo...Lelće bošćeeee! Uapa me Murdža za mešinuuu.! - rovnu nekojiete iz štalu.
      Ete, kvo ti velim, drukše tropa a ti zjajiš! Dizaj se če podjine neći od Boška - oknu Milisov.
      Gmitra bapnu pri krevet. Milisov ju preripi. Dl'dje gače mu se svlekoše pa ga sopletoše. On glavačći protrča kroz staklo na vrata od malu sobu ta utrča u kujnu. Tam se soplete od karakčku pa se munu pod tekne. Tekne se izvrnu puno sas dospelo testo na Milisovinu grbinu i nodje. Dupe mu se ulepi sas testo. Ne mož' da mrdne iz mesto. P'šče i pcuje.
      - Gospoda ti jebem, kvo napraji od mene! Trči u štalu če nadene Boško nećega na rogovi. A neje mu zor bilo sobalje da se mua prekaj njega, k'v kur'c traži neznam! - oka Milisov na Gmitru.
      Gmitra se savila dozem, nosi pole u šaće, preripi Mili­sova i istrča na vrata sas lelečku. Ozgor iz komšil'k trči Ziza i nosi prlj u šaće. Srečko trči od vrelo vrljil kante sas vodu i u šaće drži magaricu.
      - Kuj podjinu leb mu jebem! Kvo bre naparajiste. Odokle tija leleče?
      - Iz štalu leleče pa neje sigurno iz duvar - veli Lenka. Utrčaše u štalu ono ima kvo i da vidiš. Vlada Prisja­nac legal u jasla jerbo nemal kude da spi. Kad volovi izeli jarmu i šašnje, Boško počel da mu jede dronci a ovija nesmeje da izlezne iz jasla nego se uvrekal sobalje.
      Neje ni za vikanje neje ni za smejanje. Uzbuni ji, cela mala se sabra da vide kvo je bilo.
      Jutred'n umre deda Pejča. Sečam se samo pred kapiju se beoše zbrali svi. Na ostal narediše crdje, pa čaršav pa deda Pejča. Beli mustači, bela kosa, bele vedže. Prekrstili mu ruće. Sveča pri nodje i pri glavu. Pop Radisav poje. Svi vikaju ja si ćutim. Neznam ti ja ništa kvo rabote. 
      - Kvo mu rabotite? - pitujem Tiju.
      - Če idemo da ga posadimo u Blagovesti da se rode Pejči­či. Men mi milo pa nema gde, koji god me pita ja mu kazujem da smo ga posadili u Blagovesti da se rode Pejčiči. Oni me gledaju belo, neznam smeju li se el vikaju.
      Tuj godin me Čoma uapa za nogu. Nikola se odseli u Opovo a prodade ni njivu u Slivovačko. U Sutesku iskopaše pare u čup. A za tej pare pričal ni je deda Stevča.
      - Kad od ivorku Pizdicu iz Blaskun pogledaš na onamjete komto Sutesku ima jed' najgolem šiljav kamen, e tuj ima pare. A ima pare i u trs kude izvira voda na kamen nacrtan rep odi vola. Mi se radujemo če najdemo pare pa če se obogatimo. Ali kompir ne naodi pare sirotinja nego para na paru ide a v'ška na v'šku.
      Nadaš se ko lisica na ovnova muda. A, neći uća da umre da se predrešiš. Ali jok dok se on nategne ti se istegneš.
      Ubavka je bila stvarno ubava. Meraklijska, domaćica, puška preklapača nema kvo. Kad obrne guzicu ima te odnese ko kolesnica. Sisće voj šiljave ko rožnice na litre, mož se nadeneš na nji. Butine, masureste, da te stisne s nji ima ti se žilće olade. A samo kroti sas nodje. Sitno, sitno ali cvrsto. Dolnja usnica ko na Toplodolskog basadžiju a gornja ko poklopka na kotlaću. Mazne usnice ko da su gledžosane. Oči, ko da su nacrtane sas plavez pa popravene sas uglenje. A dl'boće, pa crne sade sevaju. Neznam dali je neka devojća imala t'k'v nos ko ona. Ko na lutku što kupimo na Veru, u Draginac na zgledžos. Takvu kosu nes'm videl od kako sam se rodil. Dl'ga do pojas, crna ko kadivena svila kad projde posle pola sat projdu voj krajevi. Kad dune vetar pa ju podigne neznaš dali je kosa jeli svila, jeli kadive, jeli pak varošansći somot.
      - Ubavo smo oratili, i na njega i na Jordu. Jes da je ona postaračka desetina godin' ali neka kvo voj vali, i na njega i na nju. Golemo imanje, pet jektara moruza, osom jektara pčeni­ca, dve iže za zimi i za leti. Pojata, kolibe dve-tri, ambar nov, četirijes ovce, četvora goveda, telčina i praščina kolko oč. Kokošće ne broje, kolju sv'ći d'n po jednu, e a dali če te stigne nekoje parče toj je drugo. I ja i Nikola mu vrevimo da je važno imanje ali on zapel ko magare na ćupriju.
      - Ja ju dode ne volim i toj ti je!
      - More nes'm ni ja volela ali kuj' me pa pituval. Ja sas ovce a oni me oženili. Ja gledam iz Cerak igra kolo, kad se ubavo zagleda ono igra u naš dvor. Ja se mislim kvo li bi? Kad ono men oženili. Pa s'g mi ništa ne vali. Imam da jedem i da se oblečem a drugo kako oče. Ko da je s'g toj najvažno dali neći nećega voli el ga nevoli. Toj gledaju onija koji su uzbujali pa nemaju drugu rabotu, pametan narod sluša rodite­lji.
      - E, i ti ga pa prekara. Da te drudji oženi za nekoga za kuga ti neje milo toj ti je ko robija. Pa i robija bolje bar znaš kvo si zgrešil, sudi ti sud ovde bez sud, bez sudiju osude te na robiju dok si živ pa i posle.
      - Neznam ali sve projde ali dok se ne najedeš neče da projde. Prvo dupe da napuniš pa t'g mož' da misliš na drugo.   
      U Jošinu padinu, tepaju se dečišta. Podelili se na Nemci i Partizani. Krče mitraljezi, pucaju pušće, krči na sve strane ko zelje kad se vari. Mininci napravili top od čivuru, uglavi­li ga na točkovi od kolečće pa ga napunili sas barut a ozgore nabutali novine i pačavre a na kraj nabutaše dve tri ćila zrna moruzu. Na gornju stranu izbušili rupicu pa turili vitilj. Obrnuše ga komto Vrasćirit i Cona ga pripali pa svi nalegaše iza grmadu kamenje. Čekaše, čekaše ama neče top da puca. Tam'mn se počeše podickuju on čurnu. Diže se turlo ništa se ne vidi. Kad se razide čur i smrad ima kvo i da vidiš. Cel ar detelina ošišana dozem. Odi top cevka se rasc'vtela a točkovi se odkolkali niz rovinu č'k u Račavac. Dve ćila barut izvunda­riše. Posle se svi sabrali da vide kvo je bilo. Prestadoše da se jure po padinu i svi se čude kako je top pukal.
      - Mogli smo nekog krečara eli drvara da utepamo!
      - Smrdelo bi mu dupe na barut jednu nedelju!
      - Stvarno smo nekoga mogli da utepamo! - vele Slavča, Moša i Bajadjera.
      Ajde posle če se igraju vršu. Pa od kolečće napraviše motor od golemu stolicu vršalicu.
      - Vu, vu, vu, vuuu, uuuuu! - vuždi Kačko.
      - Pup, pup, pup, pup, pup, pup - p'pče Prpalo.
      Skaraše se okol vršalicu ajd če igraju prevrtač. Podeliše se po četri na jednu stranu, po četri na drugu. Kleče Ljubi­ško, Drak­ša, Bajadjera i ]ivta. Vlaja, Niče, Ž i Caća se izm'knuše kude dvajes koraka pa počeše da se prevrta­ju. Ž gnjasnu na ]ivtinu grbinu ta ga isabi. Ovija se uleleča i stepaše se. T'm'n 'ji razvadiše, Vlaja drusnu na Ljubiška Mikaj­ila te ovija od muće leže. Ajd projde nekako i toj.
      - Pet stupaljće senća, još pola sat pa dom u plandište - oknu Rutko.
      Kačarci odma sabraše bagaš i otkaraše goveda i jaganci niz Krs. Pa se nadade žega što se ne pamti. Pceta se uslešča­la, jezici im se vlače pozem. Zevnja se rasc'vtela nodje da iskršiš po rupe a od oplazine da ti i ne pričam. Burjan prekaj plot se usukal više i ne miriše. Sade čuješ kako drvo puca od žegu. Sve se živo nabilo u ladovinu. U ]itku poju žetvarće "Letelo pile šareno". U lebac mu jebem, što se toj vreme ne vrne još jednuš da ga vidim pa nek mre koji oče.
      Nikolinci doveli mladu nevestu, ona poje pa rastura. Prva na post't, prva u pojanje, prva u igranje, šteta što sve što je ubavo malko traji. Razbole se Stamena, glava pa glava, ne prestanjuje d'nju ne popušta noču. Nestade ko da neje ni bila. Još i s'g čujem kako poje po Blagovesti. Vele svaku noč u gluvo doba izlazi iz grobišta u belu aljinu i prvo poje posle izvija. Kosa da ti se digne na glavu kako ubavo poje, kako žalno izvija. Teka nestade i Boka. Uvatil se za žicu od struju. Vele samo izbljuval žl'tilo i gotovo.
      - Kaži tako! - veli učitelj na Mićicu.
      - Teka! - veli Mićica.
      - Ama, shvataš li ti božiji čoveče, nije teka nego tako - reče uča.
      - Teka! - pak veli Mićica.
      - Ama, čoveče kome ja govorim, kaži isto kao i ja "ta­ko" - oka uča pa razlama.
      - Tako! - odvali Mićica.
      - E, teka - reče uča i smiri se sas onoj njigovo okanje.

      Žega. Žega do prtku. Izgoremo ko Oreovačka goveda u Čelop­ek. Čoma od muće isplezil jezik dozem, p'šče i r'ži. Jova pinter juri Melića po prekop, obral mu lubeničarće u dvor. Iz Ugljarnicu čuje se okanje. Ljuba Kačko tera biciklu niz sokak. Ona nema kontru. On ujašil biciklu raširil nodje i ruće i oka li oka.
      - Ooo..opš, ooo...opš - ama jok ne stanu dok se ne munu u Bajkov plot.
      Na sokak deca igraju nebo i oduzimačku. Karaju se dali je Zune štrapnul el neje. Neći izoka:
      - Učitelj? - i sva se dečišta smagliše komto Batlak. Ispreripuvaše Borkov plot a jedni zamagliše uz sokak. Sade Bupča neče. Učitelj ga oknu i uvati ga za skolubicu. Sl'ze mu potekoše ali reč ne reče. Istrpe svo skubenje ali ne reče kvo raboti tuj na sokak. Šulc se usra od stra. Kako učitelj plje­sne Bupču, teka ovija prdne. Prpalo kupuje u zadrugu. Pošto ne mož da zgodi kako se zove on veli:
      - Ča Noke, daj mi paštetu, ali da neje pašteta nego onoj štono se jutrom jede.
      Derla, pijan ko letva. Sitno trepče ko soća na jugovinu. Ide predvečer preko Račavac i vide lajno.
      - Bež strašno da projde junak! - oknu.
      Ali lajno ne mrdnu.
      - Ček nanče li ti jebem da ti ja pokažem. Zalete se, pa se oprzolji ta drusnu nazem. Istrese mu se tovariče iz disazi pa rećija kokoče.
      - Kok, kok, koknem ti ga maće! El, velim ja da se lekneš dok ne projdem.
      - Na ćelav kamen. Okol kamen kačim te, okol grman grčim te, okol vodenično kolo, jebem te u dupe golo - priča Trla.
      - Utaaaaa..! - oknu iz lozje Divna.
      - Jebem li ti i lebac krvav i sirenjice! Jebem ti sve na svet i ovija i onija! Jebem ti kolač'k krvav! - oka Mika­il.  
      - Evo Mikail moj komšija na dedu, pcuje sve po redu! On nije čovek loš jer umeje da pravi koš. Pcuje zatoj jer se ljuti, bež da tarabu ne iskruti. Ajde Joco, tvog ti leba, piši pravo kako treba. Ovo ti veli čika Petar, star'c pa mlati odnel ga vetar. Kvo da ti pričam, znaš Petra, sve tura u pesmu.
      Iz vrbak prnuše češljugari.
      Otvoren prozor na učionicu a Mija Baja ugoveal u skamli­ju. 
      - Tvrd, tvrrrrd i potvrd - menja pridevi.
      - More, eve teb' jedna potvrda dvojka pa i dogodin da potvrdžuješ pridevi - vrevi uča.
      Baruka, Šutka i Pavlića, iscepeni, drpavi ko da su ji pceta vlačila po kaljište, idu od kuću do kuću i prose žito. Šutka izž'mbila usnicu ko Toplodo­lsći basadžija a Pavlića se sade podčeškuje ko da je stanula na sugrebi. Baruka iskrivil šiju ko gajdardžija i samo se podsmivka ko lud na brašno. Pred svačiju kuću zaćisne ko matika u ločku i ne mrda dok mu ne dadu nešto. T'g su ljudi šićer kutali ko zmija nodje. Samo za lek. Kad se neći razboli, t'g može da proba šićer. 
      - Kad su men našli moj bašta i moja mati bil sam malec'k ko kompir, more još pomalecak ko stopare. Vele zinul sam ko klen od kako sam se rodil i d'n d'n's ne zatvaram usta. Teli da me smotaju u dronci i vrlje u rovinu. Tolko neje zeval nići u selo. D'nju ljuljaju u ljuljću noču nose u ruće. Ama jok. Ne ućučujem se. A me ranili a me tepali ja zevam.
      - Ništa toj neje! Ja sam se rodil sas košulju. Vidiš čim zagrmi ja zaspim pa t'g moja duša ide ta se bije sas ale da ne dokaraju oluju el' oblaci da ni ne ubije grad.
      - A, dojde i na teb l'cka, jebaču te u dupe altavo. Neč' ga više isprdiš! Ima da l'ckaš i da lipcuješ ko šilježe. Dosta si pojel lebac i oklapčinu na tudža dupetija. Mislil si da če pojevtino da projdeš? Ali jok! Kvo si varil toj če si i kusaš. Dosta si, vala drudji jebaval. I na teb došlo red da iskusamo pasulj - veli Stevča na Milana Digu.
      - Mož' li malko mrk? Jebati ćisolopeju! Kad se na kuče pritepa ono zamoča tojagu na ovčara te ga ovija isk'bli i istrese mu drob. Da si ti teka mislil' ko ja, dan'ska bi imalo kuče za kvo da te uape. Ovaka te i ne mož uape. Če si stroši zubi od kokalice - podokuje Digu.
      - Mož' i ti men da se privatiš ponisko! Ebem ti muara! E, vala teb ima i za kvo i sas kvo. Znam te bre od kako si počel da prajiš rupe po pepel sas dupe. Znam te od kako si se oko­til. Bolje da se okotil poganac bar bi od njeg bilo nešto vajda. Od tebe nema ič vajda. Em što si mudar bez poslednje slovo em si ubav ko upisan. Uši ti ko skripci, mustači ko na grlicu gnjezdalo a usnice ko da si celu noč duval u bas - pak ga zajebava Stevča.
      - E, vala tvojto ubavilo pogolemo od mojto! A što pa vreviš ubavo nek si jebe mater. Tvojto ga vrevenje nigde nema dorim dokude Zaplanje. Lindriš se na mojega ko da su ti sve koze na broj. Ne vidiš li, u dupe te ćoravo jebem, kolko si zamlaten. Bre ko da su te prvaci pra­jili na ručni rad od kaljište - ne ostanjuje mu dužan Živoj'n Digu.

      Mrždori ćišica. Došlo zagnje vreme ko pred razmiricu. Oćebusili se oblačotine na nebo pa vise ko mokri breveneci na plot el ko muda kroz scepene gače. Zateklo pa numeje da stane. Kalji­šte do gušu. Crveničina se razvlekla na sve strane, nemaš gde da štrapneš a da se na ukaškaš. Nebo se samo jagli. Neznaš, vala, kada je d'n kada je noč. Zabradilo ga vremište a ljudi se ko golubi gurgusari nabili po iže i sade muljaju i obrtaju na kal'b'lk. Nema, nema pa po neći nadigne okanje po malu. Vanu ga džurće. Ide muka i nevolja al' sve trupče u mesto. Rabota se č'skom razduma ali karanje sastiza jedno drugo. Od pcuvanje se razmokre usta pa numeješ da staneš. Ugmacaš se u pizdaranje ko kokoška u kaljište. Vremište samo za slepa kučetija. Ženetine skaškaju nekva govna te pretrupimo preko zubi kolko da zapišimo duduk. Posle šatriš po dva tri d'na okol' kočinu jel' nužnik doleko č'k u Bukavicu. Dok stigneš ima se usereš ko pupunj'k. Ako nekuga pogledaš sas jedno oko on če te gleda sas dve, ako ga ne pogledaš nema te vidi ni sas grbinu. Ali ako sve jaduješ neč' za mlogo. Kad na čoveka kažeš dvaput, ono otide na karanje.
      Kad žena počne da troši grnci i rita ostalčetija mora da ju je uvatil neći bezdir, t'ga je bolje da voj isčukaš prednji zubi da ne mož da razduvuje oganj i kusa ćiselo mleko el' če ostaneš bez muda, el' ti pa više i ne trebu, ko ovoj vremište. Na nju vala neznaš narav ko i na detinjo dupe. Još se nići neje povalil. Ni bog, zavalija, ne mož im ugodi. Sreća, što tvrda duša u čoveka. Pa se prekaruje.
      Velko, ore u Prekop a zevnja ko grutka. Prevrneš zevnju naapoko, navrljaš u nju zair i zatrupaš ga a ono pa nikne. Što čovek ne nikne kad ga zatrupaš uzem? Nego ga nema. Ko da nikad neje ni bil. Čovek ko gorun, zdrav i prav jed'n d'n l'cne i nema ga da ga jebeš.
      Ovag, onag se strevi da bude malko i dobro. Jes da se spoturaš odi dobro ali pak kvočeš. Duša na čoveka i toj oče. Neći put stra' golem da izripiš iz dronci a posle pak neaće.
      Neli se zagledaš u nekojete eli te uvane ćelepir od žensće, pa se ne mož kurtališeš. Zamajan odiš i blazniš ga. Ko karakondžula obikaljaš braništa i imanje, ambari i plevnje, i zaćisneš u svaku ločku.
      Ako ga ne umurdariš, dobro de, ali neje teka, neznam. Čovek je prokleti­nja. I kad mu je dobro muči se i pati a kad mu je loše još poviš se muči i pati. Nekada i kad ti je muka ono ti dobro. Možda smo od boga teka zdadeni. A tekva si ni i sorta.
      Dali da se pituješ el ne pituješ? Dali da se mučiš el' bolje porano da skapeš? Dali da odiš na nodje eli da se vlačiš na mešinu ko konjoštip? Neznam ti, brate ni kvo je belo, ni kvo je zeleno. Udži da me pituješ za bijenje žicu. Bije si kuj si ima, jerbo ne jaša konja kome liči nego kuj ga ima. Mož' i teb' da liči da jašaš, ali ako nema kvo, dibidus džabe te zabole nodje čim vidiš konja.
      - Daj, mi nane novu kapu!
      - Šče, ti sine nova kapa?
      - Gore če me mlogo vide!
      - Koji če te gore vidi?
      - Gore, Kata, gore Koka, gore Lenka, gore Gmitra, gore Jovka, gore Roska!
      Milisov, ko Milisov - ne mož ga prepraviš da ga jebeš.
      Povel Boška, on neče da ide nego se ježi.
      - Ja ga vodim, on sa pa čovek ježi, oče da bode! Ebemti gospoda tvojeg. Ajde kaži k'v ti je kompir te duvaš nanos ko sas meovi. Kvo ima iza kuću, ajd' i ja da vidim neje samo ti. Ko li ga jebem ta ga samo ti vidiš a ja sam izgleda mi ćorav.
      Džurdža se izvalja od smejanje.
      Šušne li nešto, ako neje mečka, t'g je poganac. Ta i Milisov, ako vrevi da vrevi a on, čim neći zine on mu odma dava pedese banće.
      - Eve ti pedese banće turi u džep i nemoj više da prp­njaš.

      Čovek ne može mlogo da znaje ali ne mož ni zorle da umre. Gori i čuri ko sveča. Poneći bogami i sveti. I dok mrda vala svakak'v kur'c mu trebe. Nezna siroma kvo ga čeka jutre ali od toj nemož se pobegne. Ne trebe se smeješ na drugoga jerbo ti mož i da poizl'žeš ali kantar na l'že. A koje pop Čea opoje i matika zakopa toj se više ne vrta. Život ti je ko valjavica eli tupavica gde se valja i tupa klašnje. Začukaju te u glavu od kako zineš na svet. Al pak bolje da si živ, da bog dade da si živ i zdrav, da pro­c'vtiš ko crešnja uprolet ali da se ne kače deca na teb i ne čukaju ti granće. I bolje da si pomlad, nek si jebe mater i nek stareje koji oče.
      - Ajd da smo živi i zdravi, muka če se zaboravi, kuj kvo nema on če si nabavi, da se jedne i da se pine a golo se mož pomine - krsti se i zdravi Velko.
      Vučko gluv ko ćutuk, ama teka se pravi. Od rat navam sas nikoga ne vrevi i belćim ništa ne čuje. Puštili plekano bure iza njega da ga uplaši i ono se prekolkalo preko njeg ali jok on ne čuje. Znamo da si dom vrevi sas deca ali u selo sas nikoga. Projdoše dvajes i sedom godine a Velika mu za svaći slučaj reče pomozi bog.
      - Bog ti pomogal - ubavo voj povrnu Vučko.
      Ovaj se ljosnu ozem ne mož ju povrnu. Iskokolila ko iz rasol da je izlezla.
      - Čudo golemo, provrevil Vučko.
      More neje da provrevil nego i propojal. Sviri uz gusle pa rastura. Neznaš koju pesmu nezna. Poje, sl'ze mu teču a mi vikamo i ovikujemo srpsći junaci. Pcujemo turci, pcujemo arnauti, pcujemo šivtari, bugari, pcujemo alamanji što raznose našu muku. Pcujemo i boga što ni ovdek izvede na vetrome­tinu da se svaći kurči na nas. I ne trebe ni božja milos samo za nas nego nek ima nekakva pravda, nek se znaje koji je pošten a koji prten. Nek ni manu jednuš dok se ne uljutimo. Jerbo t'g. T'g če jebemo mater i detence svakome koji ni pogleda nakrivo. Če mu jebemo sve po spisak za naredne petstotin godine. Če mu jebemo lebac krvav sas koji se rani. I nji i njinoga boga i svakakvu životinjku koja sas nji živi. Če ji otkaramo otud tursko i arnau­tsko. Ovak više ne može. Ne mož se više trpi, ne može se više čeka da bog sudi. Došlo je zagnjo vreme. Došlo zagnje vremište i za naši i za njini poganci i zamlatotine.
      - Kad mi počnu laze brobinci niz grbinu, begajte doleko odi mene! Ne mož ni neveska da me razdija. Stane li mi grutka podi gušu i počne mi igra desna vedža? Kad mi se počnu okaju ispisnici i pritepa mi se. Begajte, ubavo vi velim. Jerbo neći mora da prdne u čabre. Nekome se mora kusa gus pasulj. Neje se rodila sila, niti se mož rodi, koja može mene, Srbina da prejebe. Jevropo, jebem li ti zevnju koja te okoti! Smitam li ti! U jednu vurnju leb nemož da pečemo. Sas iste liskovine oganj ne mož da klademo. Merku si mora uzimamo, el ja na vas eli vi na mene! Bolje ja na vas nego vi na mene. Mrznete ni al bolje da neje teka. Toj što vi mene mrznete, mož mi se priva­tite za muda. Ali ako ja vas namrznem, jebali ste si mater materinu. Na brzinu če strevim kakvo ni mislite.
      - Oka Gmitros, kako smo spali pedese godine. Kako smo žmali i kako ni jebal mater kuj stigal. Nego mi se sve čini da je doš'l zem'n da naplatimo dugovi. Da se raskusurimo, pa kome kapa kome op'nci. I sas Švabu, i sas Arnauti, i sas Bugari, i sas Madjari i sas sva svetska govna pa i našava R'vatska, belomujesta i poturčena el pobolje prekurčeva. Ma još poviše ni oglodžaše muda našivi kurotresine. Prodadoše ni državu bre i još samo dupe da obrnemo na svi, pa kuj projde nek ćeca. Dupe ni se oprudi od natezanje, od prcanje i ko da mi nemamo patku pa da i mi nategnemo nekoga. Da ga vala i mi natresemo na nekoga pa kako mu posle bog dadne.
      Što bre jes, jes ali što neje toj bre brate i ne ide. Ovolko ćecanje ne mož da ponese ni ortačka kobila. Opisme­nimo se, oparimo se, nagnjetomo se pa je vreme da se i uvanemo za nek'k'v kur'c. Da naprajimo čudišta da ima za kvo da ni mrznu, ovaka ni džabe klockaju jajca. Jes da smo neprevijeni ali takva ni sorta, ne mož s'g da si ja pravim tatka kad me on več napravil. Mi smo za toj da sadimo drvja, oremo, kopamo, sadimo čenicu i jedemo banicu a oni u Jevropu nek praje kutije i vunije. El im se ja mešam u toj, jok brate. Nek si jebe mater kuj si kako znaje. El mi se nemoj mešaju u rabotu. El se ja neču mešam u njinu. Ja ču čuvam i varkam ovce i goveda oni nek praje mleko u ćesice i tupani na struju a men kad se prisviri el pripoje, eve im jedno tele eli jagnje njim a oni men radijo. Drukče ne može od kako je svet i vek i dok svet i vek bude teka če je. Ako oču u gospodsći krevet da spim če prodadem dve krave sas dve ču pominem. Ako oču da zubrujem na mikrovon če prodavam i livadu ako trebe, ali vidim da ne trebe. Jebaga bre ćisela voda poskupa odi mleko. Ja li bre muzem eli oni muzu. Više se izgleda ne znaje ni koji smo ni kakvi smo. Došlo vreme živ živoga da jebe.
      Kad se pomislim, za k'v li sam se kur'c i radžal. Da odlatim ko oblitalo prekaj drudji. Bog si je spremil sudbinu na svakog kakva če mu je i mož ga jebeš isto ti se vata. Od jučerka do njeknja, od njeknja pa do jučer sve ti je na isti kur'c otišlo. Ori, melji i jedž. A dupe na tam, a dupe na vam. Gl'taj puknicu i c'vti ko bocka ako ne mož drukče. Od'ni malko sas nekoju čašu rećijicu, jerbo tojtije lek. Rećija je lek za svi koji su ned'gavi, koji su pritupavačći, koji nesu as'lni el koji su zamlateni. Pošten čovek pije samo vodu odi bunar i vino na bure. Ujaši ga i cevči dokle ne pukne on eli bure.
      Ovag-onag, čovek i vidi kvo je napravil. Ali ga pa ovolji eli opogani pog'nl'k. Te mu ovoj smita, te mu onija smita, te kriv mu kur'c, te kriv mu prs što ga tural kude neje trebalo.
      Nažepči li doljnu usnicu ko Toplodolsći basadžija, jebal sam mu nanu! Ali on oka Vece, Vece - zajebi ga tija ti ne misli dobro, tija misli na svoju guzicu el patku. Kurči li se el mu se korupče usnice, teraj ga u trinajes pizde materine.
      S jednu ruku mij sas drugu odmivaj. Bolka doodi od nema­jkude pa ide dokle voj kur'c oče. Na kola doodi ali na iglene uši izlazi i toj odi vrtoušku a neje cepoušku. Odida, doodi, vrta se, suče a na jednu stranu a na drugu. Pa kad te skovitli duduk a zaminjuvanje nema. Nema zaminjuvanje, nema zamenju­vanje. Svaći si mora trpi kolko mu je dadeno. Niti ja teb niti ti men mož da odmeniš. Nego odremi i odjebi pa si gledaj rabotu.
      A, za ovujajete Tasku, eli Tanu, da ti ne vrevim. Bre ono ima ubavo, pa poubavo, pa još po ubavo i najubavo. Ali ovoj sve zajebalo pa i Pirotsku babicu. E, jesik nek si voj ga je.
      Kakva je takva je izdolek, ali odblizin žeška ko napalena vurnja. Mož, si opečeš vurnjak kad se zacrveneje. Na usta miriše na cveće. Na božuriku, na trndavil, na mindjušće. Snaga miriše na taze otavu. Kosa, tam'n da napuniš jastuk. Vedže upisane sas tišljersći plavez i toj mastiljav. U oči, mož' se udaviš ko u Krup'čko vrelo. Kad oblizne usnice ima da močneš od muće u gače. S's ruku da te pipne po mišku koža ti se ima nabere ko smetana na vareno mleko. A ako te nedaj bože celiva, ko da te tresak u til  čovne. Ima da spla­stiš nodje ko Murdža u četverku kad iskaruju motor odi vršalicu uza sokak. Toj i ovak i onak al ako voj se ćefne takvojejete, lelće bošće. Da te stisne sas onej njene mazne butinće, žilće ti se ima olade. Ima da štukneš u nju ko sove­ljća medžu nitće.
      Kad je pašište puno i na nevošte dobro. Patravštine nesu za ovija svet. Pašnjak je na svi isti i ali ga ne napuniš kako trebe on teb prejebe te ti drudji iskusaju čorbu. Pa dok mož, mož kad ne možeš čuk pa se počukni pojačko po til.
      Tudža žena ti je, brate, najbolja. Za toj, jebem li ga, dali treba da se ženiš eli samo proženiš, isčukaš pa na portu. Kuj če ti kur'c zalitalo u kuću. Razgliboše se okol tebe, pa ajde i dobro dokle okol tebe, ali ono vane komšil'k, pa selo, pa cel svet. Razdrusa se pa vane da zagomilja. Te kriv mi kur'c, te kriva mi muda, te razvrzala mi se mešina, te krasta­vica neje dozrela. Jebem li ga bre kvo neče ono da izmisli. Razdrnči se na cel svet. Za njeg nikoj neje as'lan, nikoj neje k'svet'n. Svi ned'gavi, svi altavi, svi nedote­pani, svi naku­rčeni, svi ujeti, svi k'ljavi. Pa bre ima li na ovija svet nekvo da je dobro nasadeno eli je sve nakrivo. Ukurči se, uleži se, nagnjete se, nadrusa se pa oče i da komanduje sas vojsku.
      Epa, ne mož teka.
      Ne mož bre kome kako prdne na patku. Trebe prvo da imaš patku. I toj neje patku nego, brate, kur'c. Toj je toj, što jebe naše kokošće. Ukaškaš li ga eli ga ukvariš eli ti pa, nedaj bože, omaleje - vrzuj ga za dupe i ako če ga usereš za drugo i neje. Ali ne trebe da se sećiraš dali če žena da ostane bez kur'c. Taja če si najde kude ima, ne trebe voj pokazuješ. Videl si nećega da pokazuje na mačku kude je poga­nac.
      Za svaći trup najde se i zaglavka. Ni najgolem umit ne mož da omete što je Bog rek'l.
      A on je rek'l da se bez kur'c na svadbu ne ide.

      - Čujete li breeeeeeee! - isčepljati se neći od Krs, ta se diže prašina na Krstoputinu. A onam komto Burču izječa planina. Odbi se od Slivovačći vr' i odtutnja na tam komto Striževačko.
      - Svaći domačin da dojde u zadrugu na zborno mesto. Čujete li breeee...! - pak se oglasi i izječa preko planine.
      S'g nema deca da se čepljate ali na svi laznuše studeni brobinci niz grbinu. Zanemeja celo selo. Ućutaše se pceta, piletija, goveda i čoveci. Ni bubaljće se više ne oglašuju. Ko da neći vrlji vreču eli pokrovac preko selo. Glava da te zaboli kolko je mučno ćutanje. Svi stanuše i obrnuše se komto Krs. Ko da ji neći madžiosa, zinuše u miro na Krs k'o da če otud da im bog reče kvo je s'g. Goveda koja t'mn beoše upre­gnuta digla prljicu i ona komto Krs. Ko da od Krs sve doodi?
      Vetar stanu, oblaci stanuše, sl'nce na zaodu ali ko da stanu nadi Rakoš i utenči se pa niti greje niti zaodi. Nad Selsko branište oblaci alevi ko krv kad rasipeš a od Stolsći kamen rujevi pa dojdu ž'lti.
      - Žl't, pož'lt i žl't nek si jebe mater! - menjaše pri­roci Mija Baja.
      - Ovoj neče na dobro da izlezne, jebal sam mu mater, ako neje rat mora da če padne krupavica - proš'pča Velja Živanin.
      - Kad jako šušne ako neje mečka t'g je poganac - obrta ga Ziza na šoljću ali mu zubi kljocaju i lepi mu se nepce.
      - Ovoj neje Gmitros, ne oka on ovaka - veli Moća.
      - Kvo je da je, to je, drugo ne mož da bude da ga jebeš - oglasi se Sava Malea.
      - Javili na radijo če ni biju Amerikanci, Nemci, Austrijanci, Engelezi, Vrancuzi, Turci i jebem li ga koji još neče, što smo tepali R'vati, Slovenci i Muslimani - oka Cona iz Krušje.
      - E, domojega! - omaknu se na Zadušnicu.
      - Domojega! - reče Srečko de Gol.
      - I domojega! - rekoše još nekolko čoveka.
      - Preskur'c! - odvali ga Prepelevča.

      Dojde zagnje vremište. Više neje ni za slepa kučetija. Cel svet se digal na Srbina. Ajd cel svet nego i nekoji naši. Nemož izgleda da bude rat da nesmo na obadve strane. Em se mi tepamo em če ni svi tepaju. Ono ni onija rat neje bil izgleda odavnačka. Kvočeš, pa če si mi djinemo, ko da smo se nakotili jebem li ga kolko. Nikoj ne pituje u svet kolko ima Arnauti, kolko ima Turci, kolko ima Vrancuzi, Engelezi, Amerikanci, Nemci eli neći drudji, samo nas broje da nesmo poviš. Tam'n zgovniš neku levinu da ne ćisneš i ne zubruješ na žegu eve ti ga neći itelektualac iz Jevropu če ti prodava muda za bubrezi. Alamanjin če ti prodava pamet. Mora da je i bog zamajan kad ji napušta ovakvi blesavi po svet da ga blazne, jebem te siroti­njo u gazdino dupe. Tija i takvijete če uče starog baštu kako se prave deca. E, bre malko li im je tepanje u dva rata pa oče i treći put. S'g ako vi tepamo, a če vi tepamo sigurno, nema od vas ni zaire da ostane. Če ostavimo nekolko samo da pričaju sas kuga su se zadevali triput.        
      Zagradže na sve strane. Svaći se poče gnjete gde se svrti, ko da mu je tuj zadušu dadeno. I Alamanji, i Žabari, i svakakva stoka bez rep. Zadrigli i podbelili sas oči, zajazuju vodu i kude se pomočaš. Zagledžuju kude sereš i kvo sereš.
      Od sobalje do crni mrak, od crni mrak do sobalje šljapamo ko mokre pole. Odlatimo ko kriva vretena. Ripamo ko jaretija na plek. Popovi pričaju od kurvanje. Učitelji od boga. Kurotresine od pravdu. Pijanice od imanje. Kurveštije od poštenje. Bošće ima le ti negde!
      Jebem ti i zakon, i pravdu, i učenje i vilozoviju!
      Učete, kako smo se tepali sas Turci, kako smo se tepali sas Švapsći i Austrijsći poganci, sas Bugarsći trčomočci i šivtarska lajništa. Sas nji ima pa da se tepamo, dok se neći ne prekara načisto el mu se ne zatre zaire. Još i gore odi toj, ima se tepamo i sas naša lajna koja oče da uripe iz svinjsći op'nci u cipele, el iz gunju u jorgan. Koja oče da se pak vrnu i pak zagnjetu u dupe na jevropsku umočanu gospodu.
      Jevropa če priča kvo je pravo a kvo je krivo. Kvo je demokratsko a kvo je bratsko. Govno če uči mandžu. Če kori grne crep što nema poklopku. Če jebe lud zbunjenoga da se rodi zamlaten.
      Če iskopneje sneg i če dojde prolet. Videli smo mi grbinu na Švabe, i na Bugari, i na Austrijanci i na Amerikanci i pa če ju vidimo. Če rodi grozje i na našu vrbu.
      Gledam, ko eve s'g tebe, moj deda Dušan stoji. Ne stoji nego ko da visi odi nebo. U vojničko odelo ispeglano, izmaznjeno mož si komar'c poseče pičku na ivicu. Ko stanul mirno i zagledal se negde doleko preko svet. Gleda i misli se. Kvo misli, jebem li ga, on si sade znaje.
      - Dedo! Ti li si? Kvo si se umusil ko da je došlo zagnje vreme. Kude si se zamajal toj i kvo preturaš po glavu? - pitujem ga a on ćuti ko zevnja.
      Teško ćutanje, tešće misli, glas ne doodi od nigde.
      Gledam i mislim se, bolje što neznam jer mi je teka pol'ko a i njemu teka pol'ko pa je možda i bogu pol'ko.
      On men' gleda ja u njeg sam udaril u jednogled. Niz grbinu mi laze studeni brobinci.
      - Dedo! Čuješ li kvo vrevim? Odzovi se!
      Jok. Deda ćuti ko zevnja. Mislim se, jebal sam ga loše če je. El razmirica, jel moruznicu če jedemo, jel če ni neći bije da se useremo. Kvo je da je, neče na dobro da izlezne.
      Nema, nema pa se pol'k obrnu komto men. Oči zasvitkale a na ćošetija kapnuše dve sl'ze.
      Kapće krupne ko smola odi praskove, polag'cka se sm'knuše niz obrazi i padoše nazem. Kude padoše tuj trava prvo požl'te pa se zacrneje i ko da ju izgore sosgas.
      Stoji ko kamen sten'c i ćuta dok ćuta pa se obrnu ipolag'cka izbledeja i samo ostade ko pramen vuna pa se i toj razvleče komto planinu nagor.
      Pade mi teško mislenje ko da me pritisnu planina a stezaju op'nci ko u železa da sam se uvatil.
      I teka mi odnegdejete počeše izlaze mislenja na svakakvojete. Te če bude razmirica. Te če se tepamo sas alamanji, jel Turci. Te če umre neći, če se razboli neći. Če bude nekoja golema nesreća. Te če čuma da ni vane jel nekoja bolka. Jevtika če povata narod te svakakvojete.
      Možda če us'ne šumak.
      Dremka me uvanu a omrklica mi pade na oči. Nebo, ko da se st'vni u sred pladne. A, ko da zadrema pa se trgnu ono selo opustejalo. Vrvine zarasle u burjan. Gradinče omalelo. Šumće zarujnele pa opadle cele. Pavit i kopine dokle god dovatim sas gledanje, prekaj svaći prag i prekaj svaku kuću i u cel dvor. Guvna prazna a preko nji se razvlekal čur ko paučina. Padal kreč odi duvari, ćeremida odi krov a mož se vide oblaci iz iže. Levine se navalile ko da ji je voda nosila.
      Proml'nu me stra do kočine.
      Pa se zagleda u nebo. A deda Dušan pak tuj. Udaril u jednogled nakomto doleko.
      Ne vrevi, ne mrda, od ćutanje glava da te zaboli.
      Gledam usnice mu ne mrdaju, a ja ko proza s'n čujem nek'k'v mek'čak glas.
      - Padla golema magla nad cel svet. Nemož oko da vidi kolka je zevnja i nesreća na nju. U mis'l se naselila muka. Čoveci kopneju, beleju i rano bez glavu ostanjuju. Popadal uzrel ošav i lisje, utrine obikolile iže i braništa. Pokrive c'vte i čemerika raste. A gospod, čini mi se, usmivka se.
      Kladanci nesu više bistri. Od onolći cerovi sade dubari brnče. Stanulo sve da raste samo grobišta rastu. Minulo imanje i ubavilo. Koža odebelela i zbrčkala se, trepće urasle, ruće ned'gave, nodje tešće ko olovo. Ljoskaš se ozem ko vreča od sto ćila. Ne poju piletija nego ćuala i čovekala. Po livade ne ode bubaljće nego riškaju poganci. Samo ostali poganci i pogančetija. Dušmani se raduju, če pocrcaju od milos.
      Deda Dušan oblečen u vojničko, ko što je bil na Solunsći front. Stoji ko sten'c. Ni vrevi ni mrda. Slika od čoveka. Pak, čini mi se, malko se odpušti i odmekneja. Ko velim, možda neče toj tolko gadno da bude. Al' da če bude, če bude. Mora bog da misli za svoja zaludela dečišta ako na ćoravog orla pravi gnjezdalo. Osečam da ima pravda na ovija svet. Toj i onija ozgore ubavo razbira. Samo ni plaši, nekada poviš nekada pomalko.
      Da smo zgrešili, jes vala. Ali da pa tolko najebemo, neje vala trebalo. Neče bre bog da ni istrebi zbog dve budale. Toj se nam samo teka pričinjava. A da ni se ne pričinjava pojeli bi si bre uši jedno nadrugo.
      - Idem ja, ide i kaldrma, stanem ja stane i kaldrma! - ide po put Sibja i sam si razvrevuje. Sam se pituje sam si ovrevuje.
      Ovuj godin mlogo žl'tenica izr'ga. Pasulj ko manista a manistor ko pasulj. Moruza se usuši ko izždivkana pačavra. Oresi ko lešnici a guće na grbinu ko oresi. Sve crvivo i gorčivo što turiš u usta. Slive se otresoše još kad beoše ko groznice. Što li ni bog ovaka zajeba. Trebe li da odimo po svet ko zamajani. Nesmo mi l'gali svet nego oni nas. Oni znaju, bolje, što ni je kriv kur'c. Oni bolje znaju kolko trebe da ni teže muda. Ako nesu mora da ni nešto nakače na nji da budu poteška eli pa mora da ni se privanu ponisko. I godina, i čoveci, i stoka, i bubaljće se izrodiše. Nov svet, da ga jebem. Kradni, tepaj, ćecaj kvo stigneš i ne sećiraj se. Nek si jebe mater kuj kako znaje i umeje. Nema zakon, zakon mu jebem. Kuj kome nadvije. Sirotinjo, jabal sam te loše. Tič da platiš gazdal'k i baksuzl'k. Na teb' če jebe mater koji stigne. Toj ti je demokratija. Prdne nekome na kur'c da mi jebe mater i s'g umesto da mu ja jebem njemu, ja ču se dogovaram sas njeg - kolko če mi jebe mater. Dali dvajes odsto, pedese odsto, eli pak sto odsto. Znamo mi tuj demokratiju. Za gazdal'k i sirotinjl'k toj ne važi. Kuj je kak'b tak'v če si i ostane. Mož ga jebeš isto ti se vata.
      Šljipča si je šljipča i u Vrgudinac i u Vavu. Šiše rećija od pravog čoveka napraji zamlatotinu. A zavrne patku ta zamoča banderu. Zakovrčuje i šopeljća usnice, šobori u pantalone, carapa­sti leb i mandžu. Praji čelenće i kokalice, ko da si bil na buanje klašnje. Gajdenica ruca a rucalo zaprdžuje. Civuk visi na r'nće,  gače ko sas creputinu da su prane. Santrač odi bunar te ne mož' odvarka da se ne om'kneš u njeg. Na dupe visi cedilka ko uvrz. Ukoreale ruće i nodje a obrazi se ulegli ko da te jevtika uzela. ]išljaci i omašljaci, pčešljaci i lajna prave ti društvo.
      Bošće kolko je čovek zamlaten!
      Znamo, kad bog oče da kazni čoveka on mu prvo pamet uzne. Ali, dali je toj teka. Kuj ga znaje. Svaći si mora plati ćiriju na kožu ako ju ne iscepi porano nego što je trabal'. Kad se zaćitiš, trebe da znaš sas kvo se ćitiš i zakvo se ćitiš. Da te drudji ne ćite i razćičuju. ]otek ti ne djine a um'škal a ne um'škal taslice. Ako nema za kvo če te tepaju što nemaš kapu. Ako imaš kapu če te tapaju što neje kapče. Ako imaš kapče, tepaju što neje šešir, kad je šešir što bar neje šubara, a kad je šubara što nesi bez kapče. Kad si bez kapče pa što ga nemaš. Nikako da potreviš ni da zgodiš. Zavalija si kako god ga obrneš. Dronj'k se cepi a ga nosil a ga ne nosil. Ta i našava koža.

1 коментар:

  1. Titanium Hair dye from olympic.com - TheTitanium Art
    The Titanium pigment is concentrated does titanium have nickel in it at the tips of the eyebrows and the titanium easy flux 125 crown. It also binds with titanium stronger than steel the titanium granite chemical element and the compound of the pure titanium earrings

    ОдговориИзбриши