BIROV GMITROS
- Čujete li
bre! Svaći domačin, ima da dojde na zborno mesto u zadrugu.
- Čujete li breeee..! - oka Gmitros od Krs' pa razlama.
- Čujete li breeee..! - oka Gmitros od Krs' pa razlama.
- Čujemooooo...!
- oka Prepelevča iz Prekop.
- Čujemooooo...breee...!
- čepljati se Prpalo iz Želesce.
Čoveci koji
raboteoše po njive počeše da podickaju glave i da podokuju.
- Da li je pa
razmirica, da ga jebem! Dokle če ni ovaka okaju? Samo kad im seljaci zatrebu da
davaju nekakvo, t'ga ji okaju onaka nikako, sami podele Crveni Krs'.
- Ma jok bre,
Savo, oka Gmitros odbornici i kmeta, da vide kako če se dovede voda u selo od
Vlajin Kladanac - veli Lisičko.
- E, da ga
jebem, ja si iz Zanogu ni pčenicu nemogu dokaram a oni če vodu da dovedu. Oče! Če
ju dovedu kompir. Djavol kad nema kvo da raboti on si meri jajca, koje mu je
poteško na kantar - reče Milisav i popcuva im leb.
- Jok bre, nešto
mi veli da neje toj. Glas mu nakako uplašen vidiš da se pritrisa, koj ga znaje
kakvo je! - misli se Kačko.
- Možda se
nekome om'knula ovca u propas, 'el nečija goveda uvatil poljak pa neznaju kude če
ji devaju - oka iz Golemu njivu Derla.
- Men' mi se
sve čini, da je pa nekakvo gadno bilo, ali neznam kakvo je. Samo teka predosečam
da če gadno da bude, čim se men trese trepka na desnu stranu, loše če je. Samo
mi se dvaput tresla i oba put je bila razmirica.
Svi se
pogledaše, žene počeše da usmrcaju, deca se nešto ućutaše ko da su zanemeala.
Samo se čuje dzedzaljća i putpudaljća. Matiće biju po nenašpartani redovi,
padne po neći struk od moruzu a mleč čim ga odsečeš iz njeg poteče mleko.
Zajči uši, žl'tenica,
graor, palamida, rastavičje i poserka do kolena. Deca vode goveda, muži špartaju,
skrcaju kolečće, tropa kopalica, sl'nce pripeklo mozak da ti zaćipi. Pcuju i
Ljuba i Velko i Sava i Milisav. Pcuju goveda, pcuju kopalice, pcuju žegu i
muje. A muje oči da ti izvade, sade oblate, sade apu.
- Goreee
bree..! Kudeč dole! ]orava li se Obrenće? Pa vidiš li da st'pkamo polovin red.
O jebemu bokče, sekni ji odma kad oknem, dok se ti smisliš prejebamo cel red -
oka Ljuba zadušnica, bog ga jebo.
- Pa bre
Ljube, Bulča neje vrab'c, pa čim okneš ja da ga seknem nagor - provrevi
Obrenka.
Na drugu
stranu u ]icinu Livadu, Ljupka ugari strnište a sna'a vodi goveda. Numeje jad'n
da prestane od pcuvanje pa neznaš kuga pcuje u dupe, goveda li jel snau.
- Oooopššš..!
Oooooo, kudeč? Talće, čuješ li kvo velim! Ooo..! U guzicu li te guljavu, jebem!
- oka ovijajete.
Stojan Dojčinov
pa sve zaminul sas pcuvanje. Pcuje kolač, lebac krvav, detence, pcuje boga,
bogorodicu i svi sveci po spisak.
- Čujeteee li
breee...! - pak izoka Gmitros.
- Čujemooo..!
Čepi se Surta iz Krušje.
U Prekop
Sanda sviri Diko dilberče, dene stog seno i pita si pačicu. A Cobaljća obikalja
okolo Taćino gradinče, da vidi ima li krastavice da ji nač's obere. Sibja ide
sas njega i zapisuje u svesku, svude gde ima krastavice. Na glavu mu dvospratno
kapče, oblekal prtene gače do kolena a šarenu košulju zavrzal na dupe.
Gore u Vrasćirit
diglo se turlo i džaja do nebo. Sabrala se sve selska deca, voze se na dupe niz
rovinu, biju se sas šašće, vlače kola i vlačezi napraveni od tikvičetija. Tuj
je Krcko, Caća, Kalajče, Niče, Melić, Ljubiško Mikajil, Kačko, Bupča, Jovica
Godjin, Velizar, Šutko, Bena, Pega Derla, Jovica Taćin, Šulc, Truman, Cona,
Balov, Zune, Lisičko, Prleja, Kiltan, Drakša, Kukuriga, Beloša, Vujica, Rutko,
Stanča, Brus, Radivoja ali mozak i pitaj boga koji još. Seva kamenje, tepaju se
nemci i partizani. Cepe se vanele po granje, na dupe zinule pantalone od vlačenje
po rovinu. Op'nci sas isćidene kaišće, polovin kovenjaci, polovin Cekićevi.
Od Burču,
nema nema pa sevne. A od Kulu nešto tutnji ko da valjaju plekana burišta.
U Podselo
magarišta rovu belćim ko da javljaju tačno vreme. Milionćino magare ispuštilo
onujete stvar, pa samo rove na svaći pola sat.
U Sutesku,
zaglavila se goveda na sred put, uštrkljalo se Vlajino tele, uštrkljal se bik
na Milu Šebeka. Jedni ji sapiraju na put sas tojadje, a jedni trče po braništa
te ji iskaruju sas kamenje.
Draga Daklem,
niza sokak tera na vlačeg lipcalu ovcu odi trljak. Pituju ga, dali ju je vuk
udavil ili lipcala odi šap. Velja Živanin tera gabrak iz Del. A kude sokak
Draga Žab'c ga pituje:
- Veljo, kvo
teraš?
- Teram
kompiri - veli Velja.
- Jebaga,
kako kompiri kad teraš drva? - kazuje Žab'c.
- Koj me
kompir pituješ kad vidiš kvo teram? -
odbrusi mu ovijate.
- O, Miličće!
Kude je Radisav? - oka iz Blagovesti Žulja.
- Otočka
izleze, pa ga još nema. Možda je u nužnik u guvno - veli Milička.
Pa što mi sora slog i napraji pakos ovdek u
Blagovesti, blesav li je, jel se teka pravi zamlaten? - oka pa Žulja.
- Vetar li ga
odnel, ono je se zamajalo pa očepilo slog
- s'g se i Milička uljuti.
Rudak se sas
Kukurugu i Glavonju napil, ko dupe. Samo šopeljćaju sas jezik, kakvo, oni si
znaju. Pričaju, Malen neku ciganku natrtil u Radovanovu duvku, belćim neku
ubavu. Pa ona oče da ju celivuje a on rek'l da pazi da neći ne naide. Vele
videli ga. Vidoše što ji čul Ljuba Kačko i setiše se da če odma da razdade vlašće
patće po celo selo. Oknuše ga da mu dadu pet iljade da ćuti. On podrža pare
malko uruće pa im vrnu, ne mož' da trpi a da ne kaže.
Lazička
zaglavil nogu u presak, pa se uokal cel komšil'k se sabra da vidi kvo mu je.
Jordičku
uapala zmija za nogu pa voj vade krv jete s'g sas rog iz nogu.
Stanomir
pituje preko plot:
- Kude te
izede zmija Jordo?
- Iza kuću,
bate! - kroz slze veli Jorda.
- Ama za kvo
te izede - pa pituje Stanomir.
- Ma za džabe
me bre izede - inća se Jorda.
Ljudi se
iscepiše od smejanje.
Sred pladne.
Stoka isplezila jezik dozem. Sve se nabilo po ladovinu. I pceta i čoveci i ovce
i goveda. Sade zezaljće cvrče, a ponegde se oglasi putpudaljća. Pod drvja
nalegali u ladovinu čoveci i deca. Koj na kabanicu, koj na džemedanče, koj na
ledinu. Poizvrtali se kuj kude stigal. Sade motiće stoje na sl'nce. Večem pristizaju i obedari. Nose obed u cedilće
i kotlaće u ruće im stovne i karnizi. Na brzinu se dizaju ogladneli kopači.
Prostrše mesalji i čaršavi, rasturiše po nji obed. Banica, moruznica, ćiselina,
ćiselo mleko, ponegde čorba sas pile. Nasedaše u krug okolo i poče jedenje.
Deca pratiše na kladenci za vodu, usput deca obraše prisadi i omlatiše Šeguljatine
lubeničarće, dibidus.
U Resničko,
Vedu pračuju navodu. On im sipal maju u vodu. Napiše se studenu vodicu i izdizaše
da kopaju. Tićem jedan po jedan počeše se savijaju, nemaše vreme da otrče do šumak.
Načučaše po sred njivu.
Žega pa reklo
više neču. Teče znoj ko da si se kupal u vodu. Po Blaskun ućivčaše se pceta,
iskarala lisicu.
- A, bre
kurjak ! - izoka ]iselina.
Od Burču poče
da grmi. Na brzinu nekoji strčaše u livadje i podselo da zbiraju seno.
- Tamo, tamo
Džermaneee...! Kude se pet'l ne čuje, kude kokošće ne krekaju, kude ovce na
blaje! - oka Džurdža pasuljan.
Svi se izdizaše
od obed na brzinu i vanuše da sevaju matiće, žure da poviš okopaju berem onoj što
je našpartano.
Od Burču pa
zagrme. Izlezoše oblazi crni ko uglen. Natunti se na brzinu. Poče da tutnji.
Dunu vetar te svrte prašinu niz Želesce. Pade po nekoja krupna kapka. Nastade
okanje i trčanje. Ispregnuše goveda, deca se pokutaše pod kola.
Lele bošće
kad si puče. Čini mi se zevnja se rascepi. Čoveci navrljaše motiće pa bež podi
krušće. Zgusti se i krupavica. Krupavica ko oresi. Mlati granće, mlati moruzu,
mlati travu, mlati čoveci i stoku. Č'skom se zabeleja ko da je padal sneg. Žene
se ulelečaše. Muževi pcuju što leleču. Ošav popada ko da neje ni radžal. Ogoleše
granće. Na moruzu sve iscepeno lisje.
- Sve
prejeba, kolač mu jebem! - oglasi se Vučko Sokobanjsći kmet, misliš.
- Ko da ništa
nesmo ni rabotili. E, jebem te sirotinjo u gazdino dupe!
Teka je svaku
godin. Teka je svaći dan. Rintaj seljo kad si glup. Porez se ne namaljuje, a
rodilo a ne rodilo. Špricanje za pceta, špricanje za ovce, špricanje za kokošće,
a k'v kompir da prodavamo. Od kamen se mož otroši ali od sirotinjl'k ne može.
Jedino kad se
st'vni malko se smirimo. Kuj ima vreme i da se mije. Legneš sas kaškave čarape
na slamnjaču od prteno platno punu sas šašće pa spiš ko zaklan. Jedva čekaš da
se skadiš. Jutrom još da ne s'vne a ti moraš da si na njivu. Prvo stoku da
namiriš, pa srp u šaće.
Proode d'ni,
proode godine kroz pendžer. Sve na isto ide. A jel čvarci, a jel kompiri, a jel
lajna isto ti se vata. U grobište ne pisuje kvo si jel, kvo si imal. Svakom
zevnja isto teška i koji je bil car i koji je bil selsći svinjar.
S'vnjuje se,
st'vnjuje se - pored. Ne može toj teka, kako, kome ćune na patku. Sve je onaka
kako b'š trebe da bude. Mož' da vikaš od s'g pa do jutre. Isto ti se vata. Koj
si ima tija si i klima a koj nema tija si i drema. Brat za brata, sirenje za
pare.
Tak'v ti je
ovaj život. Kad sve pojde na jebem li ga teka ga i do kraj dokara. Nebo je za
svi isto, zevnja za svi teška. Najbolje je, da ti je golema glava a dupe ko
pesnička, ako neje teka jebal' si čvorka. Najebal si ga k'o žl't brobinjak.
Neje l'ko ni na cara ni na svinjara. Od muće čovek se usere ko pupunj'k.
Ne stigne se,
ni da se najedeš, ni da se napiješ, ni pošteno da se isereš. Stalno ko da si
jel oskoruše. Predvečer kad sl'nce večem na zaodu bude, selo oživeje. Umrdaju
se i čoveci i stoka. Rovu goveda gladna, grde svinje pa rasturaju. Kokošće u oči
če ti uleznu. Gasarčetija svitkaju na pendžeri, ponegde lampa na gas ili vener.
Pol'k, pol'k pa se sve smiri. Padne noč, teška ko nerodna godina. Prs' predoko
nevidiš. Samo nema, nema pa se oglasi ćualo.
U nekoje doba
pred Popojćina vrata drusnu nekvo, ko vreča od sto ćila. Popojka se pridiže da
vidi kvo je. Otvori vrata a gasarče isturi napred da vidi kakvo je u mrak. Nema
ništa. Pogleda na basamaci a njojn' muž Radičko leži na mešinu, ko konjoštip.
Zapenil na usta ko vepre. Pijan, pijan ko zevnja. Samo duva nanos, samo p'šče.
- Dovleče li
se, pceta te vlačila! Gde li se teka nasisa? Koji je imal rećiju za vrljanje, bolčica
ga crna izela. Dali te Engelezi napiše? Što te bar ne otruše, otrulnica te
izela! Dizaj se ne digal se dabogda! Dokle ču te ja vlačim po putišta? Dokle če
ga blazniš po ovija svet? Što li se okoti, što li se rodi? Rode te na kljunice
odnele. Bolje da se gušter izvel pa u goru da otide - suknu se Popojka ko besno
kuče. Ko da ju je neveska nadijala. Cel' komšil'k probudi. Pceta se ulajaše ko
da je kurjak proš'l niz malu.
- Radičko,
radičko, rad'kve ti na glavu c'vtele. Što li me ovaka izede? Što me zarobi? Od
kakvog čoveka, kakva budala ispade. Beše najubav mom'k u selo. Tak'v nebeše
odovdeka do Babušnicu i odovdeka do Palanku pa č'k i ponatam. A da ne vrevimo
za Zaplanje. Ja mlada on mlad, ma nema kvo. Gde li sam t'g gledala? Što li mi
bog, pamet i oči uze te ne vido? Kude li me sas tebe sastavi, kvo li sam ja
jadna zgrešila? Od kako se rodi sas rećiju ga zadojili. Pije ko zevnja, ne zna
kolko mu je dosta pa zaboravi gde mu je dupe a gde glava. Kada če prestaneš da
ločeš? Kada češ dom da dojdeš, deca da te vide? Jeli sliku da ostaviš da te
deca poznaju?
Dvajes
godine, još malko pa dvajes i jedna, kako se dovleko za tebe, suklendžo jedan.
Još ko čovek nesi sedal sas deca, leb da jedeš. Da ko bašta pooratiš sas nji.
Da ji posavetuješ kakvo da rabote. Kako da prezime sas petstonin ćila žito? Sas
dve ovce i jednu kravu. Kako da prezime s jedna kola drva? Ti samo znaš da baješ
i da ločeš, samo znaš na svirće pare da davaš, da častevljaš i šušu i pušu.
Deca ti ode sas scepene pantalone, druga im deca r'čkaju u dupe sas tojadje i
teb teka r'čkaju. Nemaju pešćirčetija nos da si obrišu - kl'ne pa rastura
Popojka.
- Marš bre
tam, ne jedž lajna! - procedi krozubi Radičko.
- Ooo...
pceta te m'škala! Još da nečeš da me udariš, ručice ti us'nule do ramena, pa na
vrbu brašno da meriš. Narani kuče da te bolje uape. E, Radičko, crni, dokle ga
dokara? Kad men saraniš če proc'vtiš. Če se obogatiš. Svu mi iznutricu izede,
crvčiči te pojeli. Ti nesi k'svetan bre ni za samog sebe, nemaš ak'l ni kolko
jedna ćurka što ga ima. Čavće ti mozak ispile, sade čorba ostala. Kuj če ovaj
pustinjčetija da ti izrani kad ja crknem?
- Tam'n se
bre jedva zdrigosa da se odmorim, a vi če celu noč da jebavate nek've sojće. Ne
mož' se bre od vas ni zažmi. Pa smirete se bre bar nač's. Zajebite vaše karanje
u pizdu materinu, prekaraste ga bre! Ako uznem jednu motku ču vi jebem sve
nasvet! - oknu krozubi Ljuba, bog ga jebo.
- A u pizdu
matarinu pa ti! - oknu Popojka i pljesnu vrata, te izlete staklo na okno.
Pa se sve
smiri. Samo ćuala i vapiri se leleju okolo grobišta. Negde, komto Drmbinu
livadu, puče puška. Izječa planinčetina.
- Da li su pa
kurjaci? - š'pnu Živana na Dušana.
- Ajd ne jedž
lajna!
Tam'n završiš
kopanje, dojde žetva. Tam'n ožnješ, ajde vrša, tam'n ovršeš, ajd ugari. Beri
moruzu, zbiraj šašnje, beri tikve, seči šumu, beri drva, ori, sej, melji, jedž,
pa teka. Nema kod nas omesen pa obesen. Nemože na brzinu, ori - melji - jedž.
Nego pol'k pa kad onija dadne ozgor. Nekada se zamaje te preživimo zimu, a
nekada ko ovuj godinu u mart mesec zinu plevnje, a mi gulimo kačamak i suvo
lebac. Seljak neje da gospoduje i da se izleguje nego da crnči, da guli kožu na
dlanovi. Da jede prašinu i ona njega, sve dok ne g'lne celu njivu. Dokle ga ne
izede guturač. Dokle ga ne izede jevtika. Nema boles, nema malecko, nema drto,
sve može da raboti. Čim mož' da jedeš mož' i da rabotiš. Za svi ima rabota i
nikoj se na kara za pol'ko nego kako mu zapadne. Mora da začuvuješ, a neje
vuro, vuro, posle - kuro. Mora da se pričuvuješ. Kude svi tuj i ti. Ne ripaj ko
ždrebe pred rudu, jerbo če te zgaze. Ne č'čkaj mečku po pičku, ne č'čkaj govno
da ti ne smrdi. Budala šalu ne znaje. Ne ćisni ako ti neje zor'. Ovca od milos'
na jagnje odgrize rep. Ne ripaj ko jare na plek. Misli malko sas tutulinutu. Ne
brkaj na drugoga u oko da tebe ne brkaju drudji. Bolje sud da ti sudi nego
doktori da te leče. Bolje zdrav da si pa da prdneš, nego boles da te vane pa da
stenješ. Bolje da te vode sto žendara nego jed'n pop. Bure u vino ćuti ama vino
u bure neče.
- Jebal' ćar
vajdu, te se rodila šteta - ispsuva Boško.
- Nane! Daj
mi leb - oknu Surta.
- Nema! -
veli Jorda.
- Daj mi, ako
nema! - pa reče Surta.
Stevča se
dovlekal iz zadrugu kad prvi petlovi zapojaše.
- Što se
tolko dockan dovleče, dali je pa bil zbor - pituje ga Marića.
- Neznam bre
kvo je bilo ništa na razbra kvo izvreviše. Te če bude meloracija, te če bude
kompasacija, meronizacija, svinjizacija, padoše sve nekak've krupne reči,
izgleda če bude rat - izvrevi Stevča.
- Dabogda,
pregriz'l jezik! - procedi njegovata klečka.
Vrša. Turlo
se diglo do nebo. Ne možeš da pregl'neš, od prašinu. Ozgor mozak zaćipel od
sl'nce. Ozdole bije prašina do u krv ulazi. Nema stanjuvanje pa makar crkal uz
dreš. Kuj odvrzuje pamet mu se odvrže dok ne ovrše. Bagatori se menjaju ali kuj
je ispred dreš na slamu, ko da je u vodenicu. Usta se zapekla, sade r'ka i
pljuje kaljište. Po celu nedelju ne mož' se as'lno omiješ. Ne mož' se as'lno
najedeš ni odmoriš. Spiš k'o zajak na jendo u'o i na jedno oko. Čuješ i
brobinjak kad projde preko crgu.
- Znaš li kvo
je najblago na svet - pituje Jova Žab'c.
- Ja mislim
da je najblago na cel' svet onodenje sas ženu - veli Džoka.
- Ja mislim
da je najblago na svet sranje - veli Pera ciganin.
- E, domojega
kurca! - odalami ga Čorluka.
- Kad, otideš
na vašar u Palanku. Ogladneješ. Pa kupiš pola ćilo kobasice i jed'n vurnjak. Pa
kupiš ljute ćisale cocorće u teglu. Kad se nagnjeteš ko popovo dete na zadušnicu.
Posle udariš jeno oladeno pivce. Pa ti toj bude malko nego otepaš još dva tri
komada. Posle malko, kad se cocorani raštumeju u mešinu pa kad te skovitli, da
vidiš sine majčin. Pogledaš a pun vašar nigde mesto da se čučne. Trčiš kroz gužvu
a ljudi te gaze ko vašarsku mećicu. Trčiš ko blesav na kraj vašar a ono još
niska moruza, vidi se od kilometar. Pa vidiš negde nečijo grsničište. Vaneš da
se rasopekljuješ od sred vašar. Uripiš u njega pa se uvaneš za snop grsnice.
Svrljiš pantalone pa da vidiš kvo je najblago kad ti mešina od'ne. Dve nedelje
ti dobro u mešinu - reče Pera, pljunu a pljunka se odkolka niz basamaci od
zadrugu.
- Kakvo li se
trti Ziza, da ga jebem, u Spasov krs' - pituje Sanda Velka.
- Stareje
jebeš ga u dupe - odvrnu mu Ljuba Kačko.
- Što se ne
skadiš bre jednuš, nego k'o da su ti pondraci ulezli u dupe! Jebem li ga. Ti
sve prvi mora da zasmradiš. Prvi zaoreš, prvi zakopaš, prvi poseješ. Što prvi i
govna ne izedeš? - reče Kulak na Ratka Vijalicu.
- Oč' li da
sednem sas teb pa da si cel' d'n lamkamo jajica po selo. Leži lebe da te jedem.
Nema toj kod mene Noke. Kuro če mi zimus jedeš ako sa ne naneseš ko krt - reče
Vijalica i otrča barabar sas konjče što kupil od Polociju iz Koritnjicu.
- Lele, lele,
kuj li mi obra krastavice? Usta mu se naserem! Pa ji i iskube bog da mu iskube
ručice. Gle bre sabrali ji na kup pa se posrali na nji. Mora da su Veljinava
gosjančetija. O, Nado! Dojdi dole da vidiš kvo mi tvojvi gosjani napraviše -
oka Jordička iz Krušje.
- More ne žvanćaj
bre, lajna! Eve deca još spe u plevnju - veli Nada.
- Ti si t'g
Boće - obrnu se Jordička komto Surtu.
- M'š u pizdu
materinu - procedi Surta.
Nebo modro ko
krpka zaboravena u modrilku. Rakoš brnči u oblaci. Od Burču nebo bistro ko
kapka. Nad Stolsći kamen diza se polag'cka bel čur. Slivovačći Vr' blešti od
bel' kamenjak. Ko izdl'bin tutnji vetar preko Kulu, Jelov vr', Nikoline
livade, pa do Cerak. Ne osečaš ga od nigde da duva samo ko da tutnji negde
podzem.
Na Krs' dva
cera se raskrečili i zaclnuli nebo komto Zanogu. Ispod Krs' grobišta, več zapuštena.
Za spomenik vrzano magare, brsti smrdljivu travu. Dva spomenika se presavila
jed'n preko drugoga, vele tuj zakopali popa. Ispod spomenik gvozdeni krstovi.
Mi deca ji uzimamo pa se igramo sas nji. Kad zvršimo igranje sve ubavo ostavimo
na kude je i bilo.
Uprolet' kad
se isteza tupano klašnje, vržemo ljuljašku pa se mlade devojće ljuljaju na
njega. Cvrče devojčetija, momci ji ljuljaju. Dizaju se suknje i b'lskaju se
butine, mlade i cvrste. Momci i dečišta igraju klisu. Odlate klise i troše
dotrajali pendžeri, krše se klisarnici, ide muka - ide nevolja. Kad pa počnu da
igraju svinću sve se kokalice na nodje naduju i pocrveneju. Poneći dobije
sledovanje preko grbinu.
Todor ciganče
na Tasino magare prvo duva u dupe kroz crevo napraveno od unutrašnju gumu od
biciklu, pa mu posle pušti mušicu volovsku. Ono ko da pobesne. Kad poče da se čivtara,
kad poče da rove. Pa kad si strugnu niz Prekop, preko Taćine Krastavice, preko
Božidarovu detelinu pa se č'k sapr' u Becin trljak. Tuj ne može da preripi dušame
i kanate odi kola.
Prepelevča se
naljutil' na mene pa me gadža sas kamenje. Sibja izleze tam'n kude Velkovu
kapiju i puče mu kamen po glavu. On sturi dvospratno kapče i samo se počeša.
Posle ja Prepelevču i Kačka gadžam sas pračku od vrcu. Zavrte ja kamen u pračku
i pušti ga. Puče u Srbislavovu kapiju kamen ko pištolj kad pukne.
- Lelće, lelće,
bošće moj! Teše me utepa za pravoga boga - pisnu Purka.
- De, de, ne
boj se, neče te utepa, pre če te potrevi u dupe nego u glavu - reče Srečko
Degol.
Teka sas pračku
Kukuriga scepi glavu na Dulića. Teka Batica dobi po čelo od Drinu. Krcko strošil
dvanajes ćeremide na Mikailov ambar. Surta probušil novo plekano korito na
Desimira a Šutko otkršil golemu granću od prisad na Vladu Bajkova.
- Kada se
kote jazavci? - pituje Nikola šćembil, u zadrugu Ljubinka.
- Pa kad su šćembavi
- veli Ljubinko Jazavac.
Na sokak bije
tupan. Odolek čuje se Borkova truba i Srečkova klaneta. Džuna bije u tupan a
znoj mu teče niz čelo. Raško Malenov
vodi kolo. Prostrl' se skoro nazem. Veze. Savija kolo od Borkovi basamaci do
Daklemov dud. Od Ljubinkovu ševteliju pa do Lisičkovu kapiju. Pa ga surdukne
komto Batlak, jedva se s'pre. Cicko i Stanča na tana'c. Ripaju, okaju, dizaju
prašinu. Iscepiše si op'nci. Svadba na Božu Lenćinoga. Najubav' mom'k u selo,
Smilja Dačina, najubava devojća u selo. Celo selo se sabralo pa se i ja sabra.
Nakačila se deca po plotovi, po drvja i na crep. Druga trče po kolo, onija koji
vode kolo okaju po nji i pcuju im mater. Božidarov Zečkan, najubav konj u selo,
vlači čezu. Bel' čaršav i šarena crga leleju se iza čezu. Na konja vezene čarape
vrzane na am. Barjatar Vlaja Obrenćin nosi barjak sas jabuku i čarape. Sade ga
vrti natam navam. Na navestu žl'tice šesnajes goleme osom malecće. Na grudi voj
zakačene nekol'ko stobanće. Val dozem, presavijen zakačen na ruku. Nevesta nema
kvo. Boža ubav, ubav pa se neznaje.
- P'ce, oče
li - pituje me.
- Nema da neče
- velim mu ja.
Jutred'n beše
Jeremija. Izlezla deca sas mašetija i lopatice i čukaju okolo kuću i baju.
- Bešte zmije
u more, Jeremija u polje!
Bupča napravil
vuždalo od orej. Ne prestanjuje da vuždi. A Prleja sviri u retišku, otromboljil
usnicu k'o Toplodolsći basadžija. Doka se umusil ko mlada nevesta kad prdne
pred kuma.
- Po šorku -
oknu Bakicela. Grabnu kapče od Caćinu glavu i poče da ga rita. Po njeg potrčaše,
Niče, Krcko, ]epa, Kalajče, Drakša, Bajadjera, Vlaja, Derla i Cobaljća. Ovija
trči po nji da ritne nekoga pa njigovu kapu da ritaju. Ali slabo trči. Trča dok
trča pa se soplete od jedan omašljak i uvika se. Ovija ga zajebavaju. Čepe mu
se.
Druga deca
igraju se po konji. Jedno beoše nalegnuli na njega trojica te se svo usralo ko
pupunj'k. Celu nedelju jadno neje išlo sas goveda.
U Blaskun se
niškaju. Bogoljub Ž ima najbolju tojagu. Naj mazna ide na mazguljač po dvajes'
metara, jebal si je nanu naninu kuj trebe da ju iznosi. Sibja turi tojagu pred
nas na pet koraka. Pa svi gadžaju da potreve tojagu a da se njina tojaga što
podolek dokara. Sibja se, boga mi nanosi tojadje. Kačarci poviše vole da se džipkaju.
Toj je isto samo što se od poblizo donose tojadje. Milivoja Grujin se najbolje
džipka.
U Račavac se
utropale trlice. Kačarsće žene čukaju grsnice. Razletel se puzder na sve
strane. Ala če prajimo sedenću. Predvečer kad se st'vni nosimo puzder od
grsnice u table za pranje vunu. Naklademo oganj kude Stojančinu kuću. Z'brale
se sve devojće iz Mininci, Kačarci, ]irinci, Derlinci, Stojadinovci, Pavlovci.
Moća se naparajil mečkar. Kad istrča iz plevnju žene ga isukljaše. Begaju i
ripaju preko oganj, sve se isprliše suknje. Cvrče devojčetija, dečišta ji
vataju. Jure se po malu do kude sred noč.
I teka proode
d'novi, nedelje, godine. Leto, zima pa leto. Stareje se, beleje se, muči se dok
ne dojde mrečka. Nema nema pa tićem izleleču žene u neku malu. Umrl Derla
Petar. Kuj če sa da udara ekseri na mrtavca u nogu da se ne uvapiri. On je na
svi udaral i toj mertečći mertečći ekser. Izvijaju žene, rede li rede. Nikola
kolar mu praji sanduk od d'sće. Svaku d'sku našara sas crvenu farbu. Pisuje
krstovi i cveće. Ozdol' na sanduk samo naredene talpe da se pobrže zduva. Crga šarenica,
prten čaršav pa Petar. Prekrstili mu ruće i turili mu paru u ruće. Pri glavu mu
turili jabuku a na krosno odsekli čulumku pa napravili lutku i turili u sanduk
da ne umre još neći iz kuću. Teraju ga komto grobišta u Blagovesti. Pop Čea,
ide napred i poje:
- Večna
japamijat, večna japamijat!
Deca idu
otpozadi. Na sokak svi stanuše. Pak mu Čea otpoja pa pravo u Blagovesti. Rupa
dl'boka, na dno voda. Tuj svi idemo teli ne teli. Kako god da ti je bilo od t'g
pa na tam, na svijete je isto.
- Trebe na
mrtavca da rašire ruće kad ga poteraju, da svi vide da u grobišta ništa ne nosi
- reče Velja Živanin.
Teka otide Vučko,
pa Jota, pa bobo Kosa, pa Nikola Lisičko. pa Stanko, pa Jordička, pa svi pored
i nikoga nema da zamine.
Kad dojde
zima. Kad udari lopavica. Sneg do gušu. Prtiš sneg do guvno da ne sereš u sobu.
Dupe ti se oladi dok stigneš a kam li kad čučneš. Ne mož' te dignu sas prlj.
Igraju se karte, domine, pije žeška rećija i jedu sušenice i čvarci. Kuj
izgubi, kuj pobedi, domačin časti. Samo goveda narane i napoje pa pak Jovo
nanovo. Od pušenje kuća se usmrdela.
Često ni deda
Žika čitaše junačće pesme. Imal je puno debele knjidje i u nji razne pesme. Čita
ni Marko Kraljević ukida svadbarinu. Mi čekamo kada če se Marko Kraljević pojavi,
stiskamo zubi i pcujemo usebe. Kad če da stigne do Crnog Arapina da mu jebe
nanu naninu. Kad dotle stigne, mi se radujemo pa ripamo od milos'.
- Aaa, nanče
li ti tursko jebem, da vidiš od kvo se drvo prave ložice - psuje Bakicela.
- Kad porastem
ima da budem Marko Kraljević - oka Drakša.
- Ja ima da
budem Miloš Obilić - veli Bajadjera.
- Ja ima da
budem Karadjordje, pa kad poteram turci komto Palanku nema da ji stignem do
Crvenu Reku - kazuje Vlaja.
- Ja ima da
budem, kad porastem, vojvoda Sindjelić. Kad se zberu turci ja ču puknem u barut
i sve ima da otide u pičku materinu - oka Cona.
- Ja ču ji
samo nabadžam na koplje ko Srdja Zlopogledja - maa se ]ivta sas viljušku, če
ubode nakoga u oko. Skaraše se kuj je najak. Lele stepaše se ne mož' ji
razvadimo. Deca kvo češ ni stari ništa nesu pobolji.
Vele, na
radijo da je zimi na seljaci dobro, samo leže. Ma kuj leži nanu mu jebem. Ja
bre crko od rabotu a oni če mi vele ležim. A i ako ležim, dali na njigovo dupe
leb jedem. Kam ga tija što teka veli da ga vidim. Da ga ja poteram sobalje na
kosenje da mu jajica oteknu do pladne pa nek leži posle dva d'na. Seljaci ništa
ne osečaju, na nji koža ko na vola. Usta im rutava pa numeju da jedu kvo jedu
onija što pričaju na radijo. Oni i nemaju drugu rabotu nego cel' d'n da mlate
granje. Te ovija onoga, te ovija ovoga. Neći nećega utepal, tija i tija se
obesil, tija i tija se udavil, domojega. Cel' d'n prodavaju vlašće patće. Od
jutro do mrak drobe. Pa posle pušte belćim ozbiljnu muziku. Cigu - ligu, lale -
mile, trte - mrte. Nema bre tuj trte - mrte, kod nas samo trte. Mrte je za
s'blazi i onija koji ga blazne. Za onija koji nemaju kvo da rabote nego si cel'
d'n lamkaju jajca. Za nji je sv'ći d'n Božič. Za nas je Božič slava. T'g se
odseče B'dnjak u Jošinu Padinu pa u ižu. Stari bašta ide okolo ognjište i kvači,
a deca pijuču po njeg'.
- 'ristos se
rodi! - veli deda.
- Va istinu
li se rodi? - pituje baba.
Sednemo na
slamu i teka večerujemo. Stari bašta, prelomi kola na dve, pa kome se padne
para tome i sreća. Jutrom se sas slamu u šljivar kade, slive i jabuće da ne
izmrznu. Jutrom se i ide u koledu. Vunena torbica na ramo, šumka na ramo pa u
koledu. Vočće, oresi, kovrždanji, sušenice sve što davaju toj i uzimaš.
- Kokac,
kokac, koledo usralo te govedo,
- Ukači se
strinće na stoličku, pa dovati sušeničku - ispriča Surta, vrlji šumku iza vrata
da im nose kokošće, pa uzdravje da se vidimo.
Zimska noč.
Stud pa boli. Ko da si oblekal plekane pantalone. Ne pomagaju ni kl'cunje, ni šajkadža
na uši. Na breveneci se navatale bonbone od led. Mustači i vedže pobelele ko na
vodeničari. Kad izd'neš puši ko strošen ćunac. Kad ud'neš r'nće se zalepe.
Sneg do gušu, nigde prtina nema. Kurjaci se oglašavaju iz selsko branište. Nema
idenje ni do Resnik, če te udave kude Resničku ćupriju. Kad pljuneš ono pljunka
istropa nazem.
Na Lazu, tuj
onomad udaviše dve najubava sugaretija. Cokino ga magare nigde nema, štuče ko
podzem. Pojate ogradene sas golemi plotovi da ne mož' kurjaci da uripe. U Dušanovu
pojatu dok muzli ovce i koze nešto potplašilo ovce, one preripiše zagon pa trče
u krug. Dušan vidi nekvo trči po nji suro. Dovati kol'c pa bupala po njega. Ono
pririta i leže. Kad pogleda, ono se jare uvleklo u skornju pa trči jadno po
ovce. Moral' je da ga kolje, jer mu sva rebra iskršil.
Ide džaja niz
selo. Velja Živanin i Raško Malenov, uvatili kurjaka u železa. Vode ga kroz
selo. Deca trče okol' nji. Uvatil se za prednju nogu. Na sred sokak sabralo se
celo selo. Ajd' če ga ubiju sas pušku. Velja veli da ga gadžaju u mešinu a Raško
da ga gadžaju u čelo. Puče Raškova dvocevka, kurjak ripnu uvis, nastanu na
odapinjačku na železa i klisnu preko plot, otide komto Redak. Uokaše se po
njega, pceta laju, čoveci psuju, ali kurjak otide, zamete.
Perikle bil'
kod Zadušnicu na slavu pa si ufarbal pantalone i džempir. Njigova mati kad se
uokala celu malu sabra.
- Lele, kude
se teka ufarba, nema više kvo da oblečeš?
- Pa pri čiča
Ljubu, teča Ljubu. Svi se sabraše pa se i ja sabra. On, č's ni bije, ć's ni
miluje, č's ni iskaruje. Sabrali tudži tanjiri pa če ji potrošimo.
Niza sokak
lete s'nice i karuce. Novica Andreškov ima najgoleme karuce. Kad se puštiš od
Velkovu kapiju, č'k u Batlak se zaustaviš pred magacinerov dvor. Turimo napred
Andreškove s'nice a nazad Conine, preko nji turimo sl'bu, pa nasedamo po dvajes
duši i staro i mlado u front. Ponekad kad Prpalo nezna da upravlja drusnemo u
banderu pred Borkovi basamaci, sve se štapci na sl'bu istroše. Kad se pa
skaraju momci i postaračći muži koji nemaju rabotu, č'skom se usevaju grmuce,
ne mož' da trepneš, izgrbave te dok si rek'l ćeč.
Uprolet kad
se uc'vte somuraci, niksice, petlovčiči, kokočice ušareneje se grmanje i
livade. Zeleneje se na sve strane. Proc'vti kukureg i deca beru somurak i igličje.
Odi vrbu prave piskala a odi žl'tu radu venčiči. Kude se obrneš sviri po jedno
piskalo. Sve oživeje. Stoka izlezla na zalok. Žene beru pokrive za miščetija i
za čorbu el zeljanik pa ga zaprže sas maslo. Na vrelo izbilo grlo. Teče voda na
sve strane, bela od penjak. Deca trče i prave vodenice od šašće. Prave čamci od
retišće i puštaju niz vodu. Druga se vrljaju sas šikaljće. Prave se čelenće na
glave. Na ruće sve cvoliće od tl'canje.
Pa počne
oranje za moruzu. Pa pcuvanje goveda, pa karanje. Trči ovdek, trči ondek. Sej
moruzu, sadi pasulj, vrljaj djubre na žito. Vrljaj dupe natam, vrljaj dupe
navam. Nema skadžuvanje dok ne padne sneg.
Žito se
plevi. Mora da ga prerediš od kraj do kraj njivu. Vučko ponel karakačku i sedal
na sred njivu. Malko plevi pa malko požvače duvan, pa plevi. Zevnja miriše na
kalendro. Na ruće se navatala podlanica. Prsti kaškavi ko da si na svinju u
dupe brkal. Ruće gorčive, ne mož' lebac da jedneš a da ti ne zagorči odi travu.
- Jebemte
raboto! Kada ču umrem da se odmorim? - pcuje Ziza.
- Zamučiš se
od kako se rodiš pa dok ne skapeš. Očuvaš čoveka od ćilo meso, da berem znaš za
kvo. Da se muči, ete za kvo. Mojvo, od kako se rodi ono zinu i ne zaklopi usta.
D'nju noču - lele, noču d'nju - lele. Cel' d'n kopam, celu noć ga nosim pri
doktori. I oni digoše ruće odi njega. Vele ništa mu neje nego teka trkleto. Al'
ja ne spim, oči ne zatvaram. Bog da poživi onuja babičku iz Draginac, neli mu
dada nek've travće, napoji ga te prestade da izvija. S'g se ovaka može - vrevi
Gmitra.
- Kakvo pa
starava močna inća. Kvo voj je? Da voj se neje pritepalo? Oče da ide naoro? Još
voj ni cinka neje otpala, još voj sopulj zelen i ono če mi ide naoro. Ja bre
nes'm iš'l naoro i kad sam imal dvajes godine. Još pa traži da voj kupim čis
sapun. Oč li da ti kupim i crvilku za usta. Da nacrviš usnice a suknju nemaš na
dupe. B'š tebe čekaju onijate momčurljaci. Bolje bi bilo, da ideš u košaru da
se omiješ pa idi te narani kokošće.
- Kvo si pa
ti zaćisal tujete ko matika u ločku? Što ne ideš na guvno da naraniš goveda?
Idi iskaraj onuj lipcotinu da brsti malko po slog. Bar i od teb vajda nekakva
da bude - oka v'zdan Ziza po Gložje.
Po ]icinu
livadu trkaju se magarišta i dečišta. Biju se sas prut odi vrbu i dren.
- Da si žilav
ko vrba, da si cvrs ko dren, da ripaš ko jelen - okaju uglas.
Ljuba K. se
mije na basamaci. Posipuje ga Lepoška. Sam si priča sam si razvrevuje.
- Eteti,
zamlaten čovek, kako raboti. Nema da se okupe u sobu nego naprajil petnajes
sobe a kupe se u zevnjicu el' na basamaci.
Kad je ubavo
vreme, ko što je s'g i može. Ali kad zaćisne, bogami, ideš nekupan i po dve
nedelje. Od Belu Ornicu ide dodolica. Poju i pliskaju se sas vodu. Devojčetija
sva okupana. Prozrtaju im se bluščetija. Vide se sisčice tam'n ocvrsnule.
Suknjičetija se zalepila na butinće. Da te milo da pogledaš. Deca jedu ošav a
na stari ide oskomina. U Lisičkov trgonj Pumbalo bere ćilci. Bupča ga gadža
odozdol sas kamenje.
U ]irin Bukar
premuz. Pravi se bel muž. Drobe mlado sirenje u mleko pa ga vare. Deca ogribaju
kotlovi. Prave venci za jaganci. Beru zdravac, igličje, čobanće, kačun,
meduniku i svakakvojete cveće.
Široka livada
puna sas goveda i jaganci. U Vrbje ritaju loptu Slivovčanji i Resničanji. Čuje
se okanje č'k u Nikoline livade. U Ječmište se naselila Koritnjička goveda i
sve opakostiše ječ'm.
U Kusurič,
Zune zaglavil nogu u šupljar pa vika i oka.
- Čiča Momčile,
uća Momčile, spasi me od život. Mati če ti omesi kravajče i če ti donese grutku
sirenje!
Bekicela izel
Rutkovo sirenje i luk. Pa ovija nema kvo da obeduje. Če crkne gladen dok se
st'vni.
- Aaa, če lipče
nečijo kuče, kad se Ljubinko predrešil da obleče nov kaput i breveneci - veli
Ljuba K. na Ljubinka.
- Kvo ti je
bre! Da li si vandžiral? Što si iscibril ko mače iz rasol? Kako li si pa ti
najpametan na ovija svet, domojega?
- Neje, ti
si! Dideš ti malko pri sihijatra da te malko čukne sas čukče, da vidi da nesi
malko čuknut sas Matejevačku čarapinu.
- Če ga jebem
da idem kod lekara. Ti si popametan. Ti se u sve razbiraš ko Marica u kriv
kur'c. Ako mi je nekvo krivo nasadeno tič' da ga poispraviš.
- Mani se bre
Ljubo, če te ispreripuje ko mače žežak kompir - orati Zlatko.
- Ama neje,
teka - pa veli Ljuba K.
- Ako se
uljuti, če ti kaže kako je. Ne turaj dupe pri tojagu. Izgleda da ti se izvela čevrljuga
na šiju. Če ti smrdi šija. Ima da jedeš nemijen - oka Zlatko.
- More nemoj
da svirkaš pa ti. Nemoj da te pa teb izrčkam ko srdit mačkolja. Če te izbodem
ko štrk žabu. Če te izritam ko ćopav tikviče. Kvo si tuj zadremal ko bua na
mokar kur'c. Da si mi trebal ja bi te oknul - izoka Ljuba, pa se svi razidoše.
Rudak štrapa
po put ko željća preko ugar. Isvrljil rebra ko armuniće. Kokalice i cvoliće na
sve strane. Usukal se ko moruza na žegu u čelopek. Otromboljil dolnju usnicu ko
da je celu noč duval u bas. Zasvitkal sas oči. Zalužil se ko bik. Dupe mu mokro
od til dozem. Drapče se ko da je nastanul sugrebi. Udarila ga slivova granća i
ciganka mu sedla na oči. Op'nci mu gmičkaju i svire ko žetvarska stovna u slog.
Spotura se po malu natam navam ko usran golub i zanosi se ko muda u kosidbu.
Glavonja se
uzrta u njeg ko svraka u šup'lj orej. Ko pinter u čvor. C'kli ko vapir komto
njeg.
Katica se
uoka iz Račavac.
- Tletće i
dlutće, Tamalditkono detite toltiti tlut noti!
Zbraše se dečišta
i devojčišta i smeju se kako ama ič numeje da vrevi.
- Tita Tletko
tvili u tlaneta a tita Duna tvili u tupan! - čepi se ]epa.
U Blagovesti
u šumak niklo cveće. Alevo, modro, gušterljivo, žl'to, pepeljavo, rujevo, šplovirano,
kadžavo, ljiljakovo i svakakvojete. Po cel čeperak izr'galo izem. Burjan do
kolena. Petar Pasuljan se slagnul pa iska nekvo pozem. Glava mu ko trmčilo. Po
njega se ududuljil Cola. Cel d'n skomlče da ga ovijajete vodi sas njega. I sa
si pa džamliče, už'lnil se da mu pravi piskalo od travku. Pasuljan turi travku
medžu prsti i dunu u nju. Cola se odma poče ćiseli.
Perikle obral
krastavice u vrelo i toj kroz žicu. Neje ni ulazil u gradinče.
- Kude li
stoja kad ji bra? Ko da se na oblak dovezal. Gledaj nigde nema štrapće a
krastavice obrane - veli Čorluka.
- Samo ovaka
uzneš prut, čukneš krastavicu po dršku ta se prećine, nabodeš ju i sas prut
doneseš do žicu - veli Milisov.
Cel naramak
krastavice iz Tozino gradinče iznese Batica. Odnese ji pred zadrugu ta svi jedoše
dok se ne najedoše. Što ostade uvrljiše na magacinera u zadrugu kroz pendžerče.
Rutko, Stanča
i Vlaja jure podselo pceta. Dalika čeka u teskoču.
- Udri ga
Dale ovoj ćuzino - oknu Vlaja i zape se s krpelj po njega.
Puče krpelj u
Desimirov pendžer. Čini mi se i vuteri izleteše. Desimir istrča sas pešćir na
glavu. Ruće mu krvave od staklo.
- Lele, krvč'k
mu jebem! Koji mi bilmez stroši pendžer i glavu, kolač'k mu jebem! Ček da mu ja
pokažem.
Vlaja se
stunti niz Beloornicu, preko livadje, ode komto Crvenu stranu. Onam se onaka
usleščal fuknu pod Slivovačku ćupriju. Ispod čupriju izripi zajak i pceta odćivčaše
po njeg preko Selsko branište.
Veda bere pečurće
po Kopitu. Sam si ide, sam si priča.
- Eve kako
izgleda, pesnik Veda.
Nit je mladić,
nit je deda.
Leti bere
travće i pečurće.
Zimi kradne
kokošće i ćurće.
Neče da radi,
neče da uči.
če ga jebe da
se muči!
- E, moj
sinko! Došlo je zagnje vreme. Više pošteno ne mož ni čoveku u džep da br'kneš.
Zamlati bog svet pa više ne znaje kude mu je dupe kude mu je glava. Kude se
obrneš ukradnu te. Jedu te sv'ći d'n po malkacko. Rasteš nadol' komto zevnju.
Dupe ti se oprudi od natezanje. Cel svet se natuntil ko pred oblak. Mrzi ga da
priča, mrzi ga da vrevi, mrzi ga da gleda. Sade p'šče sade prdi. Načuljili uši
ko lisice i natkvesili se nad ostalče i mandžu i samo gnjetu li, gnjetu. Najdu
nekuga pa kad ga načepe ne mož' čovek da prkveje. Eve pogledž' kvo rabote sas
Taldudu. Dadu mu rećiju pa se po cel d'n naljeva. Dadu mu leb on se nagnjasa če
pukne. Cel božji d'n sviri ko prase na mrzlicu za dvesta banće.
- Vurnjak
otepa, leb mu jebem, dok rekneš divizma. Kvo češ kad mu davaju nek jede, kad
nema on če si popljuckuje - orateše Tikomir.
- Možda če
s'g novivi političari da ni pomognu da od'nemo od rabotu. Usraše patku načisto.
Izvela im se čevrljuga u šiju. Pritepalo im se. Na zmiju kad se pritepa ona
sama izlezne na vrvinu. Sve se naguščim kad se setim kako je bilo. Ali najel
se narod, zamrtel se pa planduje li planduje. Ono če mu žito od boga padne.
Zamoča sve i kuću, i njivu, i livade i braništa i baštu i mater. Nikoj nikoga
ne jebe za crvivu slivu. Podvuckuje natam navam. Podvlači se ko v'ška u dupe.
Kuj i malko prkne uvate ga naoko i vlače za kraci nazad.
- Došlo vreme
živ živoga da jebe. Podmicaljće se nadizaše od grebenje a laktovi se iztl'caše
od guranje. Čvorudje i na til i pod mišku od tepanje i mlatenje po praznu
slamu. Kolko god da slabo tl'caš preko mikrovon se doleko čuje. Za jednu noč
iz op'nci izripiš a u cokule uripiš i toj ustrupačći. Kuj numeje da ripa nemoj
ni da se zatrčuje.
- Mlogo bre
narod zagomilja. Za nikak'v kur'c neje. Ustobolči li se neći, sas traktor ga ne
mož' pomeriš. Ko da pušti korenje. A kad te navanu sas rabotu došlo red da ti i
vener nakače na patku da rabotiš i noču.
- Jedna vatka
- ništa patka, druga vatka - tam'n patka, treća vatka tam'n alatka, četvrta
vatka asli patka - pa i neje patka nego brate kur'c - mlati Bupča i ide po
vrvinu a na tam, a na vam.
Kuj se nadal
da če od onakvi čoveci da izr'ga tolko čovečle. Vikaše sv'ku večer. Po cel sat
rove na basamaci.
- U, u, u!
- Kuj te
bije?
- Vlasta me
bije!
- Tu, nanče
mu jebem, če ga ovlastim da te sv'ći d'n bije, da li su ti ruće u dupe zarasle?
Umeješ li ti da tepaš? B'galjiv li se il si ujet? - oka po njeg Roska.
Dečišta se
vlače ko lužne zmije niz przaljću odi kamenje. Oka se ko pred oblak. Puzgaju se
na golo dupe jerbo im se pantalone prodzrtaju ko pendžerčetija. Vrljaju se sas
kamenje niz rovinu. Če utepaju nekuga na vrelo. Če jede neći nemijen. Dulić se
vrlji sas pračku te ćivirosa Pumbalo. Ovija leleče pa se ćine. Isukljaše ga
svi. Kvo češ djavol kad nema kvo da raboti on si meri jajca na kantar, koje mu
je poteško. Murdža uapal Rutka za mešinu, odkaraše ga pri doktora niz potselo.
U ]irin-bukar videli mečku. Nikoj ne smeje da otide u šumak. U Batlak vršu.
Turlo do kude nebo.
- Ebem ti
zamlaten narod. Mesto da jede blago, pije svakakvi gorčivljaci. Gorčivo kave,
gorčivo pivo, ljutu rećiju, ćiselo vino. Numeje da jede kolači usta mu rutava.
Deca jedu slive a na stari ide oskomina. I kako češ gologlav i gologuzes da
prekaraš vek jebem li ga. More ne trebe na nikog da veruješ pa ni na rodženu
mater. Kvo'č mi ti pričaš kvo je dobro. Ja si sam znam. Nemoj da učiš starog baštu
kako se prave deca. Da se jedne i da se pine a golo se mož pomine. Dobro je gde
ima da se krka a u džep da se ne brka. Poviš da vrljiš na mešinu a pomalko na
grbinu. Greota je da si u grozje a da ga ne obereš. Kuj ga sadil on če ga pa
posadi. Poviš se mora misli na guzicu nago na jezik. Dosta je jedno kravajče i
grutka sirenje pa da napuniš dupe. Od toj se ne dizaju gute u gušu. I sas pološe
drešće mož se predrešiš ali bez ćilašće drezgavo se poje - cel' d'n drnka
Ljuba.
- More na vlačeg
da ukaruješ u kuću ako žena počne na iglu da iznosi nema ti stigne do pladne.
Duvarište samo ostane odi kuću u koju nema žena. Žena kompiri da nalaga ima da
ispadne banica. Mož' te u lešnik uvrže ako oče, ako numeješ da onodiš i da
tepaš. Ima ti se umrguje i da te zamoča kad misliš da je zaspala. Udži ako si
pomek. Ne davaj voj da se mlogo štrklja. Če se istrovi po tudža braništa. Bolje
da ima čulumku od tepanje nego odi gmitrovče. Počesto ju počukni počesto protresi
pa si gledaj rabotu.
- Jovanoviću,
deder kaži jednu prostu rečenicu - veli učitelj na Caću.
- Prepelevča
se puzga - mlatnu Caća.
- Dobro ajd'
to da priznamo, ma da si neje iskaralo oči. A ajd' sad tu rečenicu malo proširi
da ispadne proširena, pa mi kaži šta je tu podmet a šta prirok - pak veli učutelj
Truman.
- Prepelevča
se puzga na puzgaljću - drezgavo priča Prepelevča - podmet je...ov'j, mož' da
bude puzgaljća, ako neći turi srču na puzgalću, mož si Prepelevča proseče breveneci.
- Od podmet
si može i jajica poseče - nastavlja učitelj - a mož' i da ostane ćilav ko' što
si ti več.
Kako orateše
u školu teka raboteše i čudišta praveše po ovija svet. Kradneše krastavice Jorćine.
Legne u nji i leži dok se ne nagnjete ko popovo dete na zadušnicu.
Dušan Mininsći,
ovčar nadi ovčari. U ničije ne pušta, kad neći napuštii odma kazuje. Koj' ga
znaje možda ga je i neći utepal za tojete. Najdomoga sas pročevrljenu glavu.
Stoka sva sama dom došla a njeg nema. Jutre'd'n ga najdomo u Blaskun. S'v modar
ko da su ga Bugari tepali. Nikoj nezna kako je umr'l, nikoj nezna od kvo je
umr'l. Ni u grob se ne smiri nego ga iskopaše, sabraše na kup kočinće i vrljiše
preko Živanin sanduk. Ne smiruje se ovčar ni na onija svet. L'žu da ima boga,
da ga ima znal bi kvo je dobro a kvo loše, ono kuj ga znaje možda pa mi
neznamo. Mučimo se ko Isus, vlačimo se ko nedotepana pceta. Jebaše ni mater i
Turci, i Alamanji, i Bugari, i Arnauti, i svakakva govna, na seljačko siroče i
zajak šilji patku. Od kako je svet i vek seljak si je seljak, ništa se do današnji
d'n neje promenilo. Ori, sej, plevi, melji, jedž. Ajde da se tepaš sas ovija,
pa sas onija, pa sas ovoga, pa sas onoga a jebem li ga za kuga. Seljak djine a
gospoda prima pemziju. Jebeš ti ovija svet. Ovoj kuj od kuga pozamlaten.
Sabralo se sve lopovi, kurotresine, jebivetri, mrkadžije i drkajdžije. Svaći bi
da te klocne pa makar i za muda. Neče da mož' teka, če rodi i naša vrba grozje,
jebaču i loše.
Sluša Grgu
Zlatopera, na radio, amerikanci bolje znaju kakvo je kod nas nego naši. L'žu našivi
pa prle. Če budemo svi isti. Če budemo kur'c! Ja sam pogolem od Tozu i jedino
da me skrate pa da budemo isti. E, moj sinko! Albanija neje golema ali bos da
ju prejdeš, da izlečiš ned'gave nodje, pa da utrčiš u Srbiju sas bajonet i na
njega poneseš rebra i drobovi od Švabe, Austrijanci, i Bugari trebe da ti
jajica budu, jedno pedese ćila i poviše. Da Kosovo svetiš svaku treću godinu,
jerbo je svaka treća Srpska glava tam padla. Ali mani nas. Mi smo bre najblesav
narod na svet. Mi sve oprostimo, mi smo ko bog. Ako ni zakolju sina mi im
dademo drugoga nek i njega kolju. Kakvi li smo mi baštevi, kakve li su naše ma'će.
Svinja bre grdi za prase a mi ni sl'zu ne puštamo za zaklana deca. Mož za toj
da ni je bog proklel. Nikoj ne mož teka Srbina da zajebe kako on samog sebe. Mi
smo si jebali našu sreću.
Naselili smo
se na sred put i na svakoga smitamo. Svaći ni podritne, svaći ni podčukne. Ko
da ni neći natural cigansći pepel pod dupe. Bolje ni beše pod Turci nego pod
Srbi. T'g smo davali jedno a devet za nas ostane, s'g davamo devet jedno ostane
za nas. Pa ajd reči da je bolje. Kuj si imal on si pa ima kuj bil gol sa još po
goljak.
- Eveti ja
sam bil' u Švapsko u zarobljeništvo, bre čini mi se ne beše teka teško ko s'a.
Ali bre tam ima i za kvo a ima i kvo da kupiš. Ako očeš od pile mleko ima.
Goveda i ovce varka struja, mleko u prahu, jajca u prahu, supa u ćesicu, čorba
i pasulj u najlon ćesicu, samo još da naprave i tupan na struju - vrevi Daklem.
- Jes, b'š
teka ali nesi slobodan, nema demokratija - tupi ga Srečko.
- Znaš kvo je
demokratija? Toj ti je kad te prate u pičku materinu a ti ideš kude očeš - e
toj ti je toja - ljuti se Ziza.
- Sloboda je
kad mogu da se natepam i nagnjetem pa mogu da ga slobodno ocepim. Da pošteno nešto
nategnem pa da legnem. I da ne mislim jutre če ima li da jedem ili ču si
popljuckujem. A kad trebe ima da zapnem i kola na ramo da nosim. Ako neznaš
kvo je dobro pitaj men' - važno veli Stanomir.
- Bez l'žu i
bez svedoci mož se jebeš u dupe - samo sas toj mož i vladika i pop da budeš. Što
poviš l'žeš, poviš če ti poveruju. Onoj što je istina, mož da svirkaš u njeg.
Dobro sreću nema. Na cel svet je dosta što je jed'n lud kam li pa poviše nji.
Od mlogo lajna ni mesalj neje čis' - prodava pamet Vidojko.
- More više
ne verujem ni na rodženog baštu i rodženu mater. Paren kašu dvaput duva. Više
ne ortačim sas budale. Sas sudbinu se ne mož biješ, ali potkovuj i gde je
potkovano. Ako je golema crkva ne krsti se mlogo. Ako ti je mlogo zor zmiju za
glavu vataj. I na Sveti Iliju ako pada ćiša če su crvivi oresi - nego cvrsto
samo. Ne obrtaj nikom dupe nego mu obrni dlan ili njegovu šiju. Ako neč da se
umočaš ne močaj uz vetar. Močaj u šiju na onoga kuj te mrzne. Ako mu ti ne
nasadiš pesnicu u til on če teb patku u šaće. Ako neznaš kakoč' pitaj kuj je
patil. Pini teško crno Kosovsko vince i ak'l če ti dojde. Če se setiš od kvo se
drvo praje ložice. Bolje da te sud sudi nego doktor da te leči. Tojaga nauči u
mečku leb da mesi - priča Velja Živanin.
- Ajde, ajde,
sas pričanje se ne plevi nego sas ruće i prsti - veli Simka.
Jutre su
Poklade. Prajimo oretnice od rasovesta drvja, pavit i slamu. Najbolje oretnice
se prave od ovsenu slamu. Gori dugo vreme i ne istrisa se. Marko Kraljević
pravi najgoleme oretnice. Cel koš slama stane u jednu oretnicu. Jajica si mož
isćineš ne mož' da ju podigneš a Marko ju vrti sas jednu ruku. Kad ju zavrti
plamen okol njeg ko okol' Sveti Iliju. Gori cel sokak. Moje oretnice od op'nci
najbolje. Gore celu noč. Ima neći prave i od korku od crešnje ali i one brzo
izgore. Moju oretnicu nesmejem da vrtim da ne zapalim nečiju plevnju. Jednuš
proba i izgore Olgicu Kukuridjinu. I sa ima belegu. Sa vala više takvejajete
rabote ne probujem.
- E,
domojega! Jebal ćar vajdu te se rodi šteta! - pljunu Milisav, kad vide da na
devojče izgore vanela.
- Što ga vrtiš
na mojega b'š tuj uz plevnju? Lekni se tam podolek, oči če izgoriš nekome, bokče
ti jebem - popcuva Leka. Etetiga od
Krstoputinu ide Bupča. Zajezdil se ko pet'l na tarabe. Nosi oretnicu od op'nci.
Jedva ju vlači. Pola sat ju pripaljuva dok se ne raspali pa kad ju zavrte pravo
u Borkovu plevnju. Lelće bošće kad se uokaše. Rastrčaše se na sve strane za
vodu. Bupča se sm'gli niz Batlak pa vanu preko Baru pa u Želesce komto Mali
Rasnik. Brzo ga na sreću ugasiše inače bi si Bupča jebal ježa. Ot'g više ne
vrti oretnice.
Teško se
ljudji odučuju od poganl'k i kal'bal'k. U stanju su da se dave ko poganci. Da
izedu jad'n drugome uši. Ne glodžu samo kočine nego i dušu na čoveka. Sve dok čoveka
ne vane ćelepir a t'g belćim na svi žal što se muči. Ovikaju ga živog.
- Lele, lele
razbole se Lenka! B'š ga nadrlja od Vlajka. Numeja ju očuva od onijate vapiri.
Krv voj ispiše na živu. Sade za nji raboti, ne skadžuje se. Očuva pet deteti od
ćilo meso. I za kvo ajd' sa kaži? - leleče Gmitra.
- Eteti za
kvo? - usmrknu Peresćeva.
- Tolko ti je
od čoveka. Po jaku ćišu džabe ti gunja. Ideš dok ne nagaziš na grebuljče te
ripne ta ti napraju cvoliku. Ametom da si čis' kad se igraš sas svinje svoga
te ukaškaju.
- Dok se
obrneš stigla nedelja - vrevi Obrenka.
- Isčamreješ
ko da nesi ni bil. Bošće samo daj zdravje pa za drugo kako oč. Če se preživi
makar i na pokrive ali ako te bolka uvane usral si krivak. Da oče samo molitva
da pomaga ni kaludjeri ne bi prosili ni leb jeli - veli Živoj'n Digu.
Rovnu bik na
Becin drvnik. Sjebaše ga Becini. Neče da pase gde ga teraju nego kude mu ćune
na patku. Prejaba cel jektar moruzu Šegaljatinu. Juriše ga dva d'na dok ga ne
uvatiše. Štrklja se u sred zimu kad nigde nema mušice. Iskusaše mu pasulj.
Vane li da se
t'vni od Burču, odma me sekne podgrudi. T'g pada i ćiša i grad. Seva i puca ko
na Džerman. Odma se žene uokaju. Ne odokaju li ga, najebemo ga. Nego sa počeše
i Provljaničani ozem da pucaju sas raketle. Zatoj nekolko godin kod nji ne pada
ni ćiša. Eve sa pogle kako su se usukale moruze. Neje dve godine mirisalo na
kalendro. Glava zaboli od pucanje, a mi zevamo ko kokošće da ni ne isprskaju
bubnjevii u uši. Dudnji ko u kacu kad si.
- Koji ste
bre vi? - pituju Provljaničani Žiku i Tiosava kude Bačište, gde se beoše
istrovili.
- Ja sam Šika
a Tilko si je Tilko! - veli Žika i trese se.
- Pa čiji ste
vi! - pa ji pituju.
- Ja sam baštin
i materin a Tilko čičin i strinin!
- Dobro bre,
jebemu zakon, gde vi je bre dom?
- U naše
selo? - pak odvrnu Žika.
- O, boga mu
jebem, kude su vi kuće? Znate li bar toj?
- Pa moja si
u moj dvor a njigova u njin dvor - lupnu Žika i poče da vika. Oviajete se smeju
a ovijajete vikaju. Koji je kuga zajebal ne znaš. Deca nek'd poviš zajebu nego
star čovek.
Blagovesti,
kakvo je toj ubavo ime a tam grobišta. Možda je pak stvarno najdobro. Nikoj se
ne vrnu otud da kaže dobro li je na onija svet el neje, jebem li ga. Kuj kako
zamine od Batlak više se ne povrta. Mož mu svirkaš i roveš od s'g pa do jutre.
Tam'n čovek pušti korenč'k na onija svet a oni ga oknu dide na onija. Ne mož se
skadiš nigde. Na sirotinju svude dupe odvugne. A na suvo a na mokro. Kad se bog
navre na teb' prdnul si u čabre. Neče nikog da zamine dušame i ležanje u rupu.
Nikoj nikoga ne mož da zameni. Na svakog je dva kubika zevnja dosta. Mislil ne
mislil kako je rečeno teka če si bude. Bog nikoga ne pituje kakvo če raboti. Pa
i ti ne pituj boga jer on nema vreme da se zalima sas svakakve budale. Mrečka
doodi kad voj je rečeno i ne mož da te čeka da se premenjuješ. Što je toj teka,
kuj ga znaje?
U s'vnjušku
zapoje slavuj. M'lecko crno pile a poje pa rastura. Milo ti što je s'vnulo, što
če proživiš još jed'n d'n. Još t'vno ali se Kumova slama još ubavo vidi. Vele
da kolko zvezde ima tolko i čoveci ima. Kad umre čovek i zvezda padne. Mi svaku
večer vidimo po nekoja zvezda padne, znači svaku večer po neći čovek umre.
Neznam samo što ne vidimo kako se neka zvezda ne rodi. Ako vidiš koja je zvezda
tvoja t'g si naš'l svoju sreću. Mi ji sve izbrojimo i još ji pa ima. Kolko
izbrojiš još tolko ima nove. Kolko li čoveka živi na ovuj zevnju? Vele na
radio, tolko i tolko čoveka podjinuli, a nema tolko zvezde da padnu. Neznam možda
i bog pogreši kad broji čoveci. Zažmi on pa neći ostane živ. Em živ em zdrav.
Em mu pa ništa neje.
Vlaja Obrenćin
mlogo voli punjene popošće. Napravila Obrenka punu šerpu od petnajes ćila.
Vlaja doš'l iz školu. Vrlji torbicu od vrata i pituje:
- Nane, daj
mi leb da jedem!
- Ete, u
relnu ima piper u šerpu a leb u tekne umotan sas mesalj.
Vlaja dovati šerpu
i vurnjak leb i otepa sve, posle uze i otopi maz iz šerpu. Vrlji šerpu u
sudovi.
Etetiga Ljuba
stiže od oranje. Ispregnu goveda, vrlji pokrovci preko nji pa oknu:
- Obrenće,
daj nekvo da čalabrcnem!
- Eteti, šerpa
sas popošće u relnu a leb u tekne.
- Ma bre,
Obrenće nema nikakva šerpa u relnu, ima jedna plava ali prazna, a lebac sade
dva zalka ostali - veli Ljuba.
- Ti si ljubo
ostarel pa si izveterejal, podigni malko feredžu i če vidiš u relnu ima puna šerpa
punjene popošće - lecnu se ovaj.
- El, sam ja ćorav,
el' nevidim, ama dojdi ti pa vidž - pa oknu Ljuba.
Obrenka
dojde, otvori relnu, prazna. Pogleda u sudovi šerpa prazna i otopena od maz ko
da je omijena.
- Lele,
Ljube, Vlaja izel sve!
- Bokče mu
jebem njigovo! Što mu ne naprajiš jednu vreču pa nek se jedanput najede i
nagnjete - pljunu Ljuba, i odklecka komto sokak.
Cel božji d'n
se akaš po njivu. Ruće ti isćinu julari i dršće od plug. Smrdiš na beli luk i
lajna. Nos če ti otćine smrad. Suvo lebac, lučak i poneka krastavica za
jedenje. Kada če spremaš, kada če variš. Variš na Veligden pa na Božič. Pile se
kolje ako dojde gosjanin. A banica jednuš u godinu. Zeljanik i ovag i onag. Al
najviše varene slive uprolet. Tikvonjak, posna sarma, ćisela čorba, zelje, a
najviš pasulj se gnjete. Od njeg vala i da prdneš a ovoj drugovo neče dupe da
zapiši. Jedva čekamo da dojde gosjanin da i mi nešto opupamo. Za nas dosta
krilce el' šijica, noga je več golema stvar.
Kad, ne jedeš
kako trebe, ne mož ni da rabotiš nego se cel d'n vlačiš ko svinjsko crevo natam
navam. Kad je dupe puno i na dušu dobro. Poješ, okaš, razokuješ, zajebavaš se i
šališ ali neje teka ćutiš i gl'taš pljunku. Sve ti smita, sve propcuješ na
dve-natri pa i za samog sebe ne valjaješ. Zdravlje na usta ulazi a na dupe
izlazi.
- E, znaš li
ti kvo je toj gajde? Znaš li ti kad zasviri Srečko kako ja vikam? Kako mi sl'ze
ko na kurjaka teču? Ebem te živote! Za kvo li se rodi? Za kvo li se okoti?
Izdl'bin počne mi se trese mešina. Proml'ne me kroz kočine. Dorim, ko da imam
vatru. Zasrbe me dlanovi, če udaram nekoga el' če se sam bijem u glavu. Puam ko
vol u brazdu, kad zapne na korenje. Sve mi tesno, oču da izripim a neznam
odokle. Koža mi tesna, rukavi mi tesni, breveneci če ispucaju. Pa i op'nci mi
smitaju. Pripije mi se vino. Pripoje mi se Kosovo. Ej, Srbine? Prokletijo!
Rucalo z'vni
uz rebra, gajdenica pišti ko crvik na uglen. Jebem te živote u kvo projde? U
sirotinjl'k u golotinjl'k. D'n uz matiku, noč uz gasarče.
Kada ču ja ko
drudji celu noč da rucam? Celu noč da se smucam. Sas koju ču ja da bijem žicu?
Jel če ovaka da ostarejem i obelejem i sas otvorene oči u grob da legnem? Ima
li za men nekoja zvezda da svitka noču? El, mojta neje ni zasvitkala? Mora da
je onija zaboravil na mene i ja na njega.
Prokleta je
ovoj zevnja, prokleti su ovija čoveci što se vlače po nju ko lužne zmije. Sve
ti se čini, a če bude bolje. A če se neći seti za nas. Jok brate. Nikoj te ne
jebe bre ni za crvivu slivu. Svakom smitaš, svaći te mrzne, kolko trebe i kolko
ne trebe. Svaći bi da te poćušne, svaći bi da te podritne. Svakom smitaš na
zalok i na rabotu. Arnauti, Švabe, Turci i poganci te glodžu. Bugari apu,
Austrijanci b'ckaju, pa ni i brat R'vt mrzne. Jebem li ga kvo pa njemu smitamo.
Naranimo ga, napojimo ga, oblekomo ga, pa sa ni mož zajebava kako oče.
Sa' ni svaći
može glodže jajca. Izgleda mi da se sami najviš izjebamo. Kuj če na kuga ako neče
na svojeg. Samo Srbin Srbina jebe, ostali mu mož pomagaju. Teka i na zastavu piše.
Nedaj bože da se Srbi slože. E, t'g bi ovija svet valjal. E, t'g bi nešto belćim
bilo i odi nas.
Ali kude si
videl' da svakakva bubaljća sabira med. Bumbar bi sabral najviše. Ne mož mandža
od govno da bude pa ne mož' ni čorba da bude od Srbina a kam' li pa gus pasulj.
Nemoj se biješ
sas oblaci, ne jebi se s mrtvi. Gledaj si rabotu i ne muaj se kude ti neje
mesto. Ne č'čkaj mečku po onojete da ti ne smrdi šija. Ako neznaš kak'v si i
kakvotije idi pitaj u Palanku če ti kažu. Tam znaju kak'v ti je kur'c. Ako ti
se pak pritepa izlezni na vrvinu i neći če te nastane. Če se najde i za teb
tojaga. Če umočaš nečiji omašljak. Guzica glavicu izida. Ne prdi jako i ne
smradi uzokolo da te ne nenamirišu kurjaci. Jevtina je glava na čoveka. Ako je
rogat pa nekako ali šut li je jebal sam ga loše. T'g če mu uši porastu od
secanje i od prcanje. Ako pojde, ne mora da ide ko krno govedo u zelje, da mu
ne vise muda ko b'klica na kosača. Bolje mu je da uzima ako ga kane a da bega
ako ga jure. Kad se lekne, sigurno ga neče isčukaju ko brašnjivu vreču. Ali
neje teka, neznam!
- Gledaj kvo
rabotiš - orateše bašta.
- Ne naodi
mlogo manu na ljudji. Ne uzrtaj se ko dete u gasarče el' ko svraka u šup'lj
orej. Gledaj prednodje i uvis. Ne zevaj ko Zdravko za spržu nego misli sas
tikvu. Za toj ti bog dal solenicu.
Od Veligden do Božič, od Božič do Veligden sv'ći
d'n slava sv'ći drudji preslava. Slava na Janka, slava na Marka, slava na
Todora pa na Živojna. U svaku kuću džakole čoveci. Tropaju kutlače, drnkaju ložice.
Zavane sneg a nema prtina. Kudeč, nego na slavu. Jedni pini i ne sećiraj se.
Kad bi čovek trebal da živi sto veka znal bi kakvo da raboti. Jedž kude te kane
a begaj kude te biju.
Milivoja
Grujin ide od slavu iz Striževac. Kude Resničku ćupriju nekvo stoji i p'šče na
sred ćupriju. Njegov bašta mu veleše da ima vapiri na ćupriju. Ako ji vidi nek
se zaleti pa pravo u nji. Seti se Milivoja pa zalitačći udari u toj nekvo.
Oseti da je ko čovek. Ono se svalja u šanac i klombrcnu u reku. Ovija bez dušu
utrča u zadrugu.
- Jebamu
nanu! Vapir kude Resničku ćupriju. Ali sam ga prejebal. Klombrcnu ga u reku -
ko bezdušu izdaklemuva Milivoja.
- Lele, kude
ga nagazi? Kuj li se utenči, nanče mu jebem? - pcuje Velizar.
- Gde če se
izdevamo od mrtavci, od živi i ovaka i onaka - veli Pera ciganin.
Etetiga od
Krstoputinu doklecka i Kurjak, pijan pa reklo više neču.
- Auuuuuu
'eba mu zakon! Da podjinem i toj ti je! Udari me nekvo te me rasipa. Jebem li
ga da li se umoča el' se udavi u reku? Kvo bi neznam. Kude Resničku ćupriju
tam'n reko da močam. Neli se od Belu vodu nekvo stunti pa u men. Iskara mi d'.
Još se ne mogu oseverim kvo je - izduva nanos Kurjak.
- Znači, toj
je tija vapir - udari u smejanje Stanomir.
Staničko se
uvati za mešinu ne mož se smiri, iscepi se ko varena zeljća. Smejanje do prtku.
Em se smeju em počeše i da kade sas dupetija.
Džurdžov d'n. Premuz u ]itku i Jelovr'.
Rasprostrli bel prten čaršav pa naredili na njeg ručkovi, kuj kvo donel. Miriše
zdravac, glava boli. Devojčetija i žene pletu venci od selin, zdravac, pavit i
bršljan. Najubave ovce zaćitene sas venci. Poganiči potkaruju ovce sas vrbovo i
drenovo pruće.
- Da si žilav
ko vrba, da si cvrs ko dren, da ripaš ko jelen - veli Džoka i neme nema pa švrsne
nekoga sas prut.
Bakicele u
Sutesku pije vodu na ivorku Pizdicu. Turil m'škavo pešćirče i nekolko lisje pa
cevči li cevči. Ono po vodu crvčiči, ali nema voda pa dobra i ovakva.
Surta se
vrlja sas pračku. Puca kamenje po crepovi. Ozdol po malu okaju Kačarci.
- Kuj se
vrlja, isvrljilo mu se na krstaču - kl'ne Roska pa rastura. Savije se pa
celivuje zevnju.
- Guturač te
izel, pustinjče jedno! Idi u Krušje pa se tam vrljaj i troši crepovi pasuljansći
a neje ovdek po našu malu. Što se ne vrljaš komto Nikolinci da ti oni pokažu -
još kl'ne Roska.
Slovenka se
soblekla da se kupe u štalu. Još se trti okol žešku vodu. Siščice voj ko da je
mačetija dojila a nodje mož ji pere u vlašu. Kad li, puče staklo na pendžerče
od štalu, ona čučnu u kot'l. Ispari si dupe i grbinu. Uleleča se te svi utrčaše
u štalu da vide neje li ju vol ubol.
Surta si je
Surta, neli ga znaš kak'v je pa i on utrča. Ovaj baldisala sade što si je živa.
- Kvo ti je?
- oknu Ziza i utrča u štalu sas železnu vilu.
Surta se
smagli niz Račavac ko da če mu neći glavu odćine. Dole u Batlak bapnu ko prase
iz orej. Fuknu se u grsničište a na usta mu bel penjak ko presno sirenje.
Pejča pisuje
u svesku.
GROZNA SEMKA
Projde
godin', projdoše dve-tri,
projde prolet,
projdoše ti dni.
Vrvine tesne
sve na isto minu,
po'di d'sku,
zevnju, pod krtinu.
Sve se u krug
vrtiš ko vrtleška,
matika i srp,
ladovina žeška.
S's matiku,
s's pušku počesto
paziš ižu i
zevnju ko testo.
Od poganci,
od kurjaci djineš
neznaš gde češ
i kako'č da mineš.
Muka vata i
glodže kočine,
dok kroz
prozor minjuju godine.
Prs' predoko
od t'vno ne vidiš
i na kuče od
muće zavidiš.
Kukureg se
niz kosu razveje,
žito zreje od
muku žl'teje.
Karaju se čoveci
a zezaljća zeza,
poplavela njiva
od železa.
Savija se
grbina k'o kuka,
sadiš seme a
radja se muka.
- Reko da ti
rečem, pa ti ne reko. Pa reko če rečeš, reče da mi reče pa mi ne reče. Pa reko
ajd ču ti rečem - priča si sam usebe Vilča.
- Ono ima da
ima i ima da nema. Ali ko što ovoj ima da nema teka nema da ima ič - pravi se
važan Džoka.
- Na žešku
vurnju malko liskovine trebu - veli Radičko.
- Kad čovek
nema kvo da raboti on jede lajna - reče mu Toma Trakalo.
- Što neći ne
umre da mi l'kne - veli Velja.
- Nek mru
Slivovčanji oni poviše - zajebava se Niča sa ciguljavo džemedanče.
- E, da ga
jebem. Liči ti pričanjeto na šploviranu tikvu!
- Jok, tvojto
liči!
- Što se
dan'ska prilepi za men b'š k'o smok za sisku? Jebati muara.
- Ti si bre
domačin. Od dva čeperaka?
- Enega, cel
božji d'n mua se ko krna krava po malu. E krštevaj pope otidoše koze preko
Redak.
Ovaka se cel
d'n zajebavaju onija koji se r'džosali i uzbujali i odvizeli. Podjebavaju jed'n
drugoga, karaju se i jebavaju sojće.
Tupan bije na
sred sokak. Oro. Kad Srečko udari sas maljicu ono ti mešina izdzvni. Rutko
ustrupačći preripuje čoveci. Stanča igra na dinar. Sitan čačak veze Borko na
trubu. Basadžija rove ko mečka. Diglo se turlo do nebo. Za kvo se razveselili
jebem li ga. ]unulo im napamet i toj ti je. Ziza, Ljuba Kačko, Daklem, Lisičko
jed'n i Lisičko drudji, Lazička, Derla, Taza, Andreško, Ljubinko, Dušan Pavlovsći,
Dušan Mininsći, Dušan Manin, Malen, Džoka, Ljuba Zadušnica, Ljuba Klašnjar,
Mladža i još takvijete nasedali na bandere još ne postavene ko na priredbu.
Gledaju čudišta.
- Švirite! I
toj da legnete na šred šokak! Jeli še vi jebem šve na švet. Šamo šitan šašak i
ništa više. Ža mene i moju Dobriju da švirite. Ja nemem šreču i ona nema šreču.
Ona bež ništa i ja bež ništa. Glavu dole nazem! Nemoj da še podičkuješ. Neču šaš
vaš da ši imam šoljću. Šve ču platim. Švirenje, pojanje, m'škanje i pčuvanje.
Jed'nput še živi. Jebemte živote! Jebemte šrečo - poje i igra Tasa.
Svi se pozbraše
na kup okolo svirači. Tasa se ukačil na tupan. Sl'ze mu teču ko na kurjaka. Kad
oknu dud se savi komto plevnju. Tišina - mua se ne čuje. Samo svirači svire
istroveno jagnje. Pokutali se i pol'k se primicaju komto tupandžiju. Prvo
zasviri truba, pa se oglasi basadžija, pa tupan. Pa truba, pa bas pa tupan, sve
pobrzo i pobrzo dok se ne usviriše svi.
- Čiji se
ovoj čirikleja valja po kaljištakav. Udropa se ko prase. Ne mož' ga poznaju
dom. Glega bre uštrokavi svi dronci ne mož' se dom razoruža - pituje i pcuje
Ljuba.
- Jebem li mu
mater čij' je. Pušti ga nek se dropa. Nek si jebe mater još neku godin. Posle
kad ga ožene neče on teka. Jebal mi mater neći da me pere nego sam se sam pral.
I toj nema sapun nego u lužno korito perem sas cedž od pepel. Nemaše ni pransći
sapun. Glavu sam si mil sas umu. Č'k u Provaljenik sam iš'l za nju. E, s'g da
ga jebem neje više teka. Ima i koji a ima i s'kvo da se opereš. Ja čim sam se
rodil' odma sam se sam zamil i zapral. A dan'šnja deca na tudžo dupe leb jedu -
žali se Borko.
Nedelja. Nad
Blagovesti zažmalo s'lnce. Poviš zima nego što je toplo. Nose posnu čorbu i
posan pasulj iz crkvu. Ma kva crkva nego samo okrugal kamen ograden sas trnje.
Ućitili ga sas ljiljak i zdravac. Miriše zdravac pa glava boli od njeg. Crven
kon'c vrzan preko cveće. Nazem naredeni krstovi što se igraomo sas nji kad neje
slava. U dva kazana vari se. U jed'n pasulj u drudji čorba. Mi nosimo paničetija
pa ni sipuju. Idemo po put i jedemo. Blaga čorba, blag pasulj pa puca. Kad se
natepamo na Zadušnicu po celu nedelju traji. Celu nedelju ni dobro u mešinku.
Na Kulaka se
krava napasla u detelinu i crče ko ništa. Čujem okaju otud. Dok stigomo ona se
nadula ko žaba.
Lisičko
natovaril godža seno i u široku livadu preko reku pukla mu rastuka.
- Tu bre!
Dotle li b'š dotraja. Ko li ga jebem te se ne stroši ponatam ili ponavam nego
b'š nad reku. B'š tuj u burjan do kolena, če me zmije izedu dok izvlečemo kola
- pcuje li pcuje Nikola Naćin.
Kad polagaše
osnovnu školu pituje učitelj Bisu:
- Kaži, Biso
gde žive ribe?
- Ribe žive u
Nišavu.
- Pa ima li
još negde da žive?
- Nema.
- A žive li
ribe u Dunav?
- Žive.
- Pa šta
zaključujemo? Gde žive ribe?
- U Nišavu -
lupnu Bisa, a djaci se povaljaše od smejanje.
- Dobro Biso,
kaži nam šta je to valjak?
- Valjak!
Jebem li, ga samo sam ga odolek videl, kad valja put. Nes'm priodil poblizo.
Tićem utrča
Mićica usleščal se ko kuče.
- Druže učitelju,
ja vas tražim, teb te nema. Ti čitaš novine. Uf ala mi žega.
Otiš'l beše
onomad jete Vilča u Vrancusku. Pa priča na Vrancuaći. Svaku reč počne sas l. L
leb, l pasulj, l jedenje, l pijenje. Drobi li drobi vrancusći. Vrancuzi mu vele
sava, sava.
- Nes'm ja
Sava, ja sam Vilča.
- O, tre
bijen! Oknu jed'n francuz.
- Ma jok neje
prebijen, živ i zdrav odokle ga znate kad neje ni doodil u Vrancusku? - čudi se
Vilča.
- De bre ne
zanosi se ko muda u kosidbu, kad ništa ne razbiraš. Ne lecaj se bre kad za
nikakav kur'c nesi - reče mu Lazička.
- Budale se
ne seju, one same nicaju - dodade Slavko.
Teka se kolka
život na ovija svet. A bil' k'svet'n a bil' ned'gav, a bil' k'ljav, a bil' ujet
jel' pa bil' punoglaves. Od s'vnjušku do st'vnjušku. Lele gore, lele dole. Lele
potam, lele povam. Uši ti pobrzo rastu od napinjanje, glava ti ogolemeje od
mislenje na mešinu. Misliš, misliš, pa se posle apeš za dupe. Ako zapneš, če mož'
i da turiš nešto u dupe ako neje če prdiš naprazno. Če ti sviri dupe ko žetvarska
stovna u slog. A mani pa što če ti drudju r'čkaju u dupe sas tojadje. Ne
zapokladžuj od Veligden do Veligden. Na zorzaman i na doćid ne misli. Na
komarca kad zaćinu nogu i creva mu pojdu. Ne prči se na mojega. Seljak je ko
istrišljak. Na njega i zajak šilji patku. Ne ćilči na jajca što ti neje zor.
Nemoj da ti posle dupe l'cka od muće. Ne gmackaj po kaljište da se na ugmackaš.
Da ne igraš drdavku. Da ne preg'lčuješ pljunku na svaći zalok. Da se ne mandaš
natam, navam. Da ga rano ne doakaš. Da ti ne jede dupe banicu bez leb. Da ti ne
gmičkaju op'nci. Da ne badjavdjišeš cel' božji d'n. Da ne krčiš ko metiljava
ovca. Da ga ne blazniš.
Bolje se
izokaj pa spi. Para na paru ide a v'ška na v'šku.
- A jebemti
ovak'v život. Kako li ga živim sas obe nodje krivim. Na dupe se vlačim, trn da
ne zakačim - pcuje Moća.
- Jatku mu
jebem! Kude li ga najde, kude li ga nagazi - veli Džurdža i vadi trn na Colu.
- Znaš li
Stojanku? Naćinu? Onuj, bre što ju utepa Nikola! Neznaš ga. Jes bre još se
nesi ni rodil kad je toj bilo. Ona je bila mlogo ubava. Malecka a ubava. Usta
ko sas paricu probušena - veli Slavko.
- Znam kompir
- nes'm se ni rodil još - odvali Cola.
Milisov legal
porano da se odmori. Tićem, nekvo u štalu istropa.
- Ma, nekvo
drnka u štalu Gmitro!
- Ajde, ne
zamlačuj se, drnkaju goveda pa kvo če.
- Jok bre
nekako drukše tropa!
- Tropa teb'
u glavu od sinočnu grejanu rećiju!
- More
sigurno se Boško štrklja, d'nju noču on se štrklja.
- Ooo...Lelće
bošćeeee! Uapa me Murdža za mešinuuu.! - rovnu nekojiete iz štalu.
Ete, kvo ti
velim, drukše tropa a ti zjajiš! Dizaj se če podjine neći od Boška - oknu
Milisov.
Gmitra bapnu
pri krevet. Milisov ju preripi. Dl'dje gače mu se svlekoše pa ga sopletoše. On
glavačći protrča kroz staklo na vrata od malu sobu ta utrča u kujnu. Tam se
soplete od karakčku pa se munu pod tekne. Tekne se izvrnu puno sas dospelo
testo na Milisovinu grbinu i nodje. Dupe mu se ulepi sas testo. Ne mož' da
mrdne iz mesto. P'šče i pcuje.
- Gospoda ti
jebem, kvo napraji od mene! Trči u štalu če nadene Boško nećega na rogovi. A
neje mu zor bilo sobalje da se mua prekaj njega, k'v kur'c traži neznam! - oka
Milisov na Gmitru.
Gmitra se
savila dozem, nosi pole u šaće, preripi Milisova i istrča na vrata sas lelečku.
Ozgor iz komšil'k trči Ziza i nosi prlj u šaće. Srečko trči od vrelo vrljil
kante sas vodu i u šaće drži magaricu.
- Kuj podjinu
leb mu jebem! Kvo bre naparajiste. Odokle tija leleče?
- Iz štalu
leleče pa neje sigurno iz duvar - veli Lenka. Utrčaše u štalu ono ima kvo i da
vidiš. Vlada Prisjanac legal u jasla jerbo nemal kude da spi. Kad volovi izeli
jarmu i šašnje, Boško počel da mu jede dronci a ovija nesmeje da izlezne iz
jasla nego se uvrekal sobalje.
Neje ni za
vikanje neje ni za smejanje. Uzbuni ji, cela mala se sabra da vide kvo je bilo.
Jutred'n umre
deda Pejča. Sečam se samo pred kapiju se beoše zbrali svi. Na ostal narediše
crdje, pa čaršav pa deda Pejča. Beli mustači, bela kosa, bele vedže. Prekrstili
mu ruće. Sveča pri nodje i pri glavu. Pop Radisav poje. Svi vikaju ja si ćutim.
Neznam ti ja ništa kvo rabote.
- Kvo mu
rabotite? - pitujem Tiju.
- Če idemo da
ga posadimo u Blagovesti da se rode Pejčiči. Men mi milo pa nema gde, koji god
me pita ja mu kazujem da smo ga posadili u Blagovesti da se rode Pejčiči. Oni
me gledaju belo, neznam smeju li se el vikaju.
Tuj godin me Čoma
uapa za nogu. Nikola se odseli u Opovo a prodade ni njivu u Slivovačko. U
Sutesku iskopaše pare u čup. A za tej pare pričal ni je deda Stevča.
- Kad od
ivorku Pizdicu iz Blaskun pogledaš na onamjete komto Sutesku ima jed' najgolem šiljav
kamen, e tuj ima pare. A ima pare i u trs kude izvira voda na kamen nacrtan rep
odi vola. Mi se radujemo če najdemo pare pa če se obogatimo. Ali kompir ne
naodi pare sirotinja nego para na paru ide a v'ška na v'šku.
Nadaš se ko
lisica na ovnova muda. A, neći uća da umre da se predrešiš. Ali jok dok se on
nategne ti se istegneš.
Ubavka je
bila stvarno ubava. Meraklijska, domaćica, puška preklapača nema kvo. Kad obrne
guzicu ima te odnese ko kolesnica. Sisće voj šiljave ko rožnice na litre, mož
se nadeneš na nji. Butine, masureste, da te stisne s nji ima ti se žilće olade.
A samo kroti sas nodje. Sitno, sitno ali cvrsto. Dolnja usnica ko na Toplodolskog
basadžiju a gornja ko poklopka na kotlaću. Mazne usnice ko da su gledžosane. Oči,
ko da su nacrtane sas plavez pa popravene sas uglenje. A dl'boće, pa crne sade
sevaju. Neznam dali je neka devojća imala t'k'v nos ko ona. Ko na lutku što
kupimo na Veru, u Draginac na zgledžos. Takvu kosu nes'm videl od kako sam se
rodil. Dl'ga do pojas, crna ko kadivena svila kad projde posle pola sat projdu
voj krajevi. Kad dune vetar pa ju podigne neznaš dali je kosa jeli svila, jeli
kadive, jeli pak varošansći somot.
- Ubavo smo
oratili, i na njega i na Jordu. Jes da je ona postaračka desetina godin' ali
neka kvo voj vali, i na njega i na nju. Golemo imanje, pet jektara moruza, osom
jektara pčenica, dve iže za zimi i za leti. Pojata, kolibe dve-tri, ambar nov,
četirijes ovce, četvora goveda, telčina i praščina kolko oč. Kokošće ne broje,
kolju sv'ći d'n po jednu, e a dali če te stigne nekoje parče toj je drugo. I ja
i Nikola mu vrevimo da je važno imanje ali on zapel ko magare na ćupriju.
- Ja ju dode
ne volim i toj ti je!
- More nes'm
ni ja volela ali kuj' me pa pituval. Ja sas ovce a oni me oženili. Ja gledam iz
Cerak igra kolo, kad se ubavo zagleda ono igra u naš dvor. Ja se mislim kvo li
bi? Kad ono men oženili. Pa s'g mi ništa ne vali. Imam da jedem i da se oblečem
a drugo kako oče. Ko da je s'g toj najvažno dali neći nećega voli el ga nevoli.
Toj gledaju onija koji su uzbujali pa nemaju drugu rabotu, pametan narod sluša
roditelji.
- E, i ti ga
pa prekara. Da te drudji oženi za nekoga za kuga ti neje milo toj ti je ko
robija. Pa i robija bolje bar znaš kvo si zgrešil, sudi ti sud ovde bez sud,
bez sudiju osude te na robiju dok si živ pa i posle.
- Neznam ali
sve projde ali dok se ne najedeš neče da projde. Prvo dupe da napuniš pa t'g mož'
da misliš na drugo.
U Jošinu
padinu, tepaju se dečišta. Podelili se na Nemci i Partizani. Krče mitraljezi,
pucaju pušće, krči na sve strane ko zelje kad se vari. Mininci napravili top od
čivuru, uglavili ga na točkovi od kolečće pa ga napunili sas barut a ozgore nabutali
novine i pačavre a na kraj nabutaše dve tri ćila zrna moruzu. Na gornju stranu
izbušili rupicu pa turili vitilj. Obrnuše ga komto Vrasćirit i Cona ga pripali
pa svi nalegaše iza grmadu kamenje. Čekaše, čekaše ama neče top da puca. Tam'mn
se počeše podickuju on čurnu. Diže se turlo ništa se ne vidi. Kad se razide čur
i smrad ima kvo i da vidiš. Cel ar detelina ošišana dozem. Odi top cevka se
rasc'vtela a točkovi se odkolkali niz rovinu č'k u Račavac. Dve ćila barut
izvundariše. Posle se svi sabrali da vide kvo je bilo. Prestadoše da se jure
po padinu i svi se čude kako je top pukal.
- Mogli smo
nekog krečara eli drvara da utepamo!
- Smrdelo bi
mu dupe na barut jednu nedelju!
- Stvarno smo
nekoga mogli da utepamo! - vele Slavča, Moša i Bajadjera.
Ajde posle če
se igraju vršu. Pa od kolečće napraviše motor od golemu stolicu vršalicu.
- Vu, vu, vu,
vuuu, uuuuu! - vuždi Kačko.
- Pup, pup,
pup, pup, pup, pup - p'pče Prpalo.
Skaraše se
okol vršalicu ajd če igraju prevrtač. Podeliše se po četri na jednu stranu, po četri
na drugu. Kleče Ljubiško, Drakša, Bajadjera i ]ivta. Vlaja, Niče, Ž i Caća se
izm'knuše kude dvajes koraka pa počeše da se prevrtaju. Ž gnjasnu na ]ivtinu
grbinu ta ga isabi. Ovija se uleleča i stepaše se. T'm'n 'ji razvadiše, Vlaja
drusnu na Ljubiška Mikajila te ovija od muće leže. Ajd projde nekako i toj.
- Pet stupaljće
senća, još pola sat pa dom u plandište - oknu Rutko.
Kačarci odma
sabraše bagaš i otkaraše goveda i jaganci niz Krs. Pa se nadade žega što se ne
pamti. Pceta se usleščala, jezici im se vlače pozem. Zevnja se rasc'vtela
nodje da iskršiš po rupe a od oplazine da ti i ne pričam. Burjan prekaj plot se
usukal više i ne miriše. Sade čuješ kako drvo puca od žegu. Sve se živo nabilo
u ladovinu. U ]itku poju žetvarće "Letelo pile šareno". U lebac mu
jebem, što se toj vreme ne vrne još jednuš da ga vidim pa nek mre koji oče.
Nikolinci
doveli mladu nevestu, ona poje pa rastura. Prva na post't, prva u pojanje, prva
u igranje, šteta što sve što je ubavo malko traji. Razbole se Stamena, glava pa
glava, ne prestanjuje d'nju ne popušta noču. Nestade ko da neje ni bila. Još i
s'g čujem kako poje po Blagovesti. Vele svaku noč u gluvo doba izlazi iz grobišta
u belu aljinu i prvo poje posle izvija. Kosa da ti se digne na glavu kako ubavo
poje, kako žalno izvija. Teka nestade i Boka. Uvatil se za žicu od struju. Vele
samo izbljuval žl'tilo i gotovo.
- Kaži tako!
- veli učitelj na Mićicu.
- Teka! -
veli Mićica.
- Ama, shvataš
li ti božiji čoveče, nije teka nego tako - reče uča.
- Teka! - pak
veli Mićica.
- Ama, čoveče
kome ja govorim, kaži isto kao i ja "tako" - oka uča pa razlama.
- Tako! -
odvali Mićica.
- E, teka -
reče uča i smiri se sas onoj njigovo okanje.
Žega. Žega do
prtku. Izgoremo ko Oreovačka goveda u Čelopek. Čoma od muće isplezil jezik
dozem, p'šče i r'ži. Jova pinter juri Melića po prekop, obral mu lubeničarće u
dvor. Iz Ugljarnicu čuje se okanje. Ljuba Kačko tera biciklu niz sokak. Ona
nema kontru. On ujašil biciklu raširil nodje i ruće i oka li oka.
- Ooo..opš,
ooo...opš - ama jok ne stanu dok se ne munu u Bajkov plot.
Na sokak deca
igraju nebo i oduzimačku. Karaju se dali je Zune štrapnul el neje. Neći izoka:
- Učitelj? -
i sva se dečišta smagliše komto Batlak. Ispreripuvaše Borkov plot a jedni
zamagliše uz sokak. Sade Bupča neče. Učitelj ga oknu i uvati ga za skolubicu.
Sl'ze mu potekoše ali reč ne reče. Istrpe svo skubenje ali ne reče kvo raboti
tuj na sokak. Šulc se usra od stra. Kako učitelj pljesne Bupču, teka ovija
prdne. Prpalo kupuje u zadrugu. Pošto ne mož da zgodi kako se zove on veli:
- Ča Noke,
daj mi paštetu, ali da neje pašteta nego onoj štono se jutrom jede.
Derla, pijan
ko letva. Sitno trepče ko soća na jugovinu. Ide predvečer preko Račavac i vide
lajno.
- Bež strašno
da projde junak! - oknu.
Ali lajno ne
mrdnu.
- Ček nanče
li ti jebem da ti ja pokažem. Zalete se, pa se oprzolji ta drusnu nazem.
Istrese mu se tovariče iz disazi pa rećija kokoče.
- Kok, kok,
koknem ti ga maće! El, velim ja da se lekneš dok ne projdem.
- Na ćelav
kamen. Okol kamen kačim te, okol grman grčim te, okol vodenično kolo, jebem te
u dupe golo - priča Trla.
- Utaaaaa..!
- oknu iz lozje Divna.
- Jebem li ti
i lebac krvav i sirenjice! Jebem ti sve na svet i ovija i onija! Jebem ti kolač'k
krvav! - oka Mikail.
- Evo Mikail
moj komšija na dedu, pcuje sve po redu! On nije čovek loš jer umeje da pravi koš.
Pcuje zatoj jer se ljuti, bež da tarabu ne iskruti. Ajde Joco, tvog ti leba, piši
pravo kako treba. Ovo ti veli čika Petar, star'c pa mlati odnel ga vetar. Kvo
da ti pričam, znaš Petra, sve tura u pesmu.
Iz vrbak prnuše
češljugari.
Otvoren
prozor na učionicu a Mija Baja ugoveal u skamliju.
- Tvrd,
tvrrrrd i potvrd - menja pridevi.
- More, eve
teb' jedna potvrda dvojka pa i dogodin da potvrdžuješ pridevi - vrevi uča.
Baruka, Šutka
i Pavlića, iscepeni, drpavi ko da su ji pceta vlačila po kaljište, idu od kuću
do kuću i prose žito. Šutka izž'mbila usnicu ko Toplodolsći basadžija a Pavlića
se sade podčeškuje ko da je stanula na sugrebi. Baruka iskrivil šiju ko gajdardžija
i samo se podsmivka ko lud na brašno. Pred svačiju kuću zaćisne ko matika u ločku
i ne mrda dok mu ne dadu nešto. T'g su ljudi šićer kutali ko zmija nodje. Samo
za lek. Kad se neći razboli, t'g može da proba šićer.
- Kad su men
našli moj bašta i moja mati bil sam malec'k ko kompir, more još pomalecak ko
stopare. Vele zinul sam ko klen od kako sam se rodil i d'n d'n's ne zatvaram
usta. Teli da me smotaju u dronci i vrlje u rovinu. Tolko neje zeval nići u
selo. D'nju ljuljaju u ljuljću noču nose u ruće. Ama jok. Ne ućučujem se. A me
ranili a me tepali ja zevam.
- Ništa toj
neje! Ja sam se rodil sas košulju. Vidiš čim zagrmi ja zaspim pa t'g moja duša
ide ta se bije sas ale da ne dokaraju oluju el' oblaci da ni ne ubije grad.
- A, dojde i
na teb l'cka, jebaču te u dupe altavo. Neč' ga više isprdiš! Ima da l'ckaš i da
lipcuješ ko šilježe. Dosta si pojel lebac i oklapčinu na tudža dupetija. Mislil
si da če pojevtino da projdeš? Ali jok! Kvo si varil toj če si i kusaš. Dosta
si, vala drudji jebaval. I na teb došlo red da iskusamo pasulj - veli Stevča na
Milana Digu.
- Mož' li
malko mrk? Jebati ćisolopeju! Kad se na kuče pritepa ono zamoča tojagu na ovčara
te ga ovija isk'bli i istrese mu drob. Da si ti teka mislil' ko ja, dan'ska bi
imalo kuče za kvo da te uape. Ovaka te i ne mož uape. Če si stroši zubi od
kokalice - podokuje Digu.
- Mož' i ti
men da se privatiš ponisko! Ebem ti muara! E, vala teb ima i za kvo i sas kvo.
Znam te bre od kako si počel da prajiš rupe po pepel sas dupe. Znam te od kako
si se okotil. Bolje da se okotil poganac bar bi od njeg bilo nešto vajda. Od
tebe nema ič vajda. Em što si mudar bez poslednje slovo em si ubav ko upisan. Uši
ti ko skripci, mustači ko na grlicu gnjezdalo a usnice ko da si celu noč duval
u bas - pak ga zajebava Stevča.
- E, vala
tvojto ubavilo pogolemo od mojto! A što pa vreviš ubavo nek si jebe mater.
Tvojto ga vrevenje nigde nema dorim dokude Zaplanje. Lindriš se na mojega ko da
su ti sve koze na broj. Ne vidiš li, u dupe te ćoravo jebem, kolko si zamlaten.
Bre ko da su te prvaci prajili na ručni rad od kaljište - ne ostanjuje mu dužan
Živoj'n Digu.
Mrždori ćišica.
Došlo zagnje vreme ko pred razmiricu. Oćebusili se oblačotine na nebo pa vise
ko mokri breveneci na plot el ko muda kroz scepene gače. Zateklo pa numeje da
stane. Kaljište do gušu. Crveničina se razvlekla na sve strane, nemaš gde da štrapneš
a da se na ukaškaš. Nebo se samo jagli. Neznaš, vala, kada je d'n kada je noč.
Zabradilo ga vremište a ljudi se ko golubi gurgusari nabili po iže i sade
muljaju i obrtaju na kal'b'lk. Nema, nema pa po neći nadigne okanje po malu.
Vanu ga džurće. Ide muka i nevolja al' sve trupče u mesto. Rabota se č'skom
razduma ali karanje sastiza jedno drugo. Od pcuvanje se razmokre usta pa numeješ
da staneš. Ugmacaš se u pizdaranje ko kokoška u kaljište. Vremište samo za
slepa kučetija. Ženetine skaškaju nekva govna te pretrupimo preko zubi kolko da
zapišimo duduk. Posle šatriš po dva tri d'na okol' kočinu jel' nužnik doleko č'k
u Bukavicu. Dok stigneš ima se usereš ko pupunj'k. Ako nekuga pogledaš sas
jedno oko on če te gleda sas dve, ako ga ne pogledaš nema te vidi ni sas
grbinu. Ali ako sve jaduješ neč' za mlogo. Kad na čoveka kažeš dvaput, ono
otide na karanje.
Kad žena počne
da troši grnci i rita ostalčetija mora da ju je uvatil neći bezdir, t'ga je
bolje da voj isčukaš prednji zubi da ne mož da razduvuje oganj i kusa ćiselo
mleko el' če ostaneš bez muda, el' ti pa više i ne trebu, ko ovoj vremište. Na
nju vala neznaš narav ko i na detinjo dupe. Još se nići neje povalil. Ni bog,
zavalija, ne mož im ugodi. Sreća, što tvrda duša u čoveka. Pa se prekaruje.
Velko, ore u
Prekop a zevnja ko grutka. Prevrneš zevnju naapoko, navrljaš u nju zair i
zatrupaš ga a ono pa nikne. Što čovek ne nikne kad ga zatrupaš uzem? Nego ga
nema. Ko da nikad neje ni bil. Čovek ko gorun, zdrav i prav jed'n d'n l'cne i
nema ga da ga jebeš.
Ovag, onag se
strevi da bude malko i dobro. Jes da se spoturaš odi dobro ali pak kvočeš. Duša
na čoveka i toj oče. Neći put stra' golem da izripiš iz dronci a posle pak neaće.
Neli se
zagledaš u nekojete eli te uvane ćelepir od žensće, pa se ne mož kurtališeš.
Zamajan odiš i blazniš ga. Ko karakondžula obikaljaš braništa i imanje, ambari
i plevnje, i zaćisneš u svaku ločku.
Ako ga ne
umurdariš, dobro de, ali neje teka, neznam. Čovek je prokletinja. I kad mu je
dobro muči se i pati a kad mu je loše još poviš se muči i pati. Nekada i kad ti
je muka ono ti dobro. Možda smo od boga teka zdadeni. A tekva si ni i sorta.
Dali da se
pituješ el ne pituješ? Dali da se mučiš el' bolje porano da skapeš? Dali da odiš
na nodje eli da se vlačiš na mešinu ko konjoštip? Neznam ti, brate ni kvo je
belo, ni kvo je zeleno. Udži da me pituješ za bijenje žicu. Bije si kuj si ima,
jerbo ne jaša konja kome liči nego kuj ga ima. Mož' i teb' da liči da jašaš,
ali ako nema kvo, dibidus džabe te zabole nodje čim vidiš konja.
- Daj, mi
nane novu kapu!
- Šče, ti
sine nova kapa?
- Gore če me
mlogo vide!
- Koji če te
gore vidi?
- Gore, Kata,
gore Koka, gore Lenka, gore Gmitra, gore Jovka, gore Roska!
Milisov, ko
Milisov - ne mož ga prepraviš da ga jebeš.
Povel Boška,
on neče da ide nego se ježi.
- Ja ga
vodim, on sa pa čovek ježi, oče da bode! Ebemti gospoda tvojeg. Ajde kaži k'v
ti je kompir te duvaš nanos ko sas meovi. Kvo ima iza kuću, ajd' i ja da vidim
neje samo ti. Ko li ga jebem ta ga samo ti vidiš a ja sam izgleda mi ćorav.
Džurdža se
izvalja od smejanje.
Šušne li nešto,
ako neje mečka, t'g je poganac. Ta i Milisov, ako vrevi da vrevi a on, čim neći
zine on mu odma dava pedese banće.
- Eve ti
pedese banće turi u džep i nemoj više da prpnjaš.
Čovek ne može
mlogo da znaje ali ne mož ni zorle da umre. Gori i čuri ko sveča. Poneći bogami
i sveti. I dok mrda vala svakak'v kur'c mu trebe. Nezna siroma kvo ga čeka
jutre ali od toj nemož se pobegne. Ne trebe se smeješ na drugoga jerbo ti mož i
da poizl'žeš ali kantar na l'že. A koje pop Čea opoje i matika zakopa toj se više
ne vrta. Život ti je ko valjavica eli tupavica gde se valja i tupa klašnje. Začukaju
te u glavu od kako zineš na svet. Al pak bolje da si živ, da bog dade da si živ
i zdrav, da proc'vtiš ko crešnja uprolet ali da se ne kače deca na teb i ne čukaju
ti granće. I bolje da si pomlad, nek si jebe mater i nek stareje koji oče.
- Ajd da smo živi
i zdravi, muka če se zaboravi, kuj kvo nema on če si nabavi, da se jedne i da
se pine a golo se mož pomine - krsti se i zdravi Velko.
Vučko gluv ko
ćutuk, ama teka se pravi. Od rat navam sas nikoga ne vrevi i belćim ništa ne čuje.
Puštili plekano bure iza njega da ga uplaši i ono se prekolkalo preko njeg ali
jok on ne čuje. Znamo da si dom vrevi sas deca ali u selo sas nikoga. Projdoše
dvajes i sedom godine a Velika mu za svaći slučaj reče pomozi bog.
- Bog ti
pomogal - ubavo voj povrnu Vučko.
Ovaj se ljosnu
ozem ne mož ju povrnu. Iskokolila ko iz rasol da je izlezla.
- Čudo
golemo, provrevil Vučko.
More neje da
provrevil nego i propojal. Sviri uz gusle pa rastura. Neznaš koju pesmu nezna.
Poje, sl'ze mu teču a mi vikamo i ovikujemo srpsći junaci. Pcujemo turci,
pcujemo arnauti, pcujemo šivtari, bugari, pcujemo alamanji što raznose našu
muku. Pcujemo i boga što ni ovdek izvede na vetrometinu da se svaći kurči na
nas. I ne trebe ni božja milos samo za nas nego nek ima nekakva pravda, nek se
znaje koji je pošten a koji prten. Nek ni manu jednuš dok se ne uljutimo. Jerbo
t'g. T'g če jebemo mater i detence svakome koji ni pogleda nakrivo. Če mu
jebemo sve po spisak za naredne petstotin godine. Če mu jebemo lebac krvav sas
koji se rani. I nji i njinoga boga i svakakvu životinjku koja sas nji živi. Če
ji otkaramo otud tursko i arnautsko. Ovak više ne može. Ne mož se više trpi,
ne može se više čeka da bog sudi. Došlo je zagnjo vreme. Došlo zagnje vremište
i za naši i za njini poganci i zamlatotine.
- Kad mi počnu
laze brobinci niz grbinu, begajte doleko odi mene! Ne mož ni neveska da me
razdija. Stane li mi grutka podi gušu i počne mi igra desna vedža? Kad mi se počnu
okaju ispisnici i pritepa mi se. Begajte, ubavo vi velim. Jerbo neći mora da
prdne u čabre. Nekome se mora kusa gus pasulj. Neje se rodila sila, niti se mož
rodi, koja može mene, Srbina da prejebe. Jevropo, jebem li ti zevnju koja te
okoti! Smitam li ti! U jednu vurnju leb nemož da pečemo. Sas iste liskovine
oganj ne mož da klademo. Merku si mora uzimamo, el ja na vas eli vi na mene!
Bolje ja na vas nego vi na mene. Mrznete ni al bolje da neje teka. Toj što vi
mene mrznete, mož mi se privatite za muda. Ali ako ja vas namrznem, jebali ste
si mater materinu. Na brzinu če strevim kakvo ni mislite.
- Oka
Gmitros, kako smo spali pedese godine. Kako smo žmali i kako ni jebal mater kuj
stigal. Nego mi se sve čini da je doš'l zem'n da naplatimo dugovi. Da se
raskusurimo, pa kome kapa kome op'nci. I sas Švabu, i sas Arnauti, i sas
Bugari, i sas Madjari i sas sva svetska govna pa i našava R'vatska, belomujesta
i poturčena el pobolje prekurčeva. Ma još poviše ni oglodžaše muda našivi
kurotresine. Prodadoše ni državu bre i još samo dupe da obrnemo na svi, pa kuj
projde nek ćeca. Dupe ni se oprudi od natezanje, od prcanje i ko da mi nemamo
patku pa da i mi nategnemo nekoga. Da ga vala i mi natresemo na nekoga pa kako
mu posle bog dadne.
Što bre jes,
jes ali što neje toj bre brate i ne ide. Ovolko ćecanje ne mož da ponese ni
ortačka kobila. Opismenimo se, oparimo se, nagnjetomo se pa je vreme da se i
uvanemo za nek'k'v kur'c. Da naprajimo čudišta da ima za kvo da ni mrznu, ovaka
ni džabe klockaju jajca. Jes da smo neprevijeni ali takva ni sorta, ne mož s'g
da si ja pravim tatka kad me on več napravil. Mi smo za toj da sadimo drvja,
oremo, kopamo, sadimo čenicu i jedemo banicu a oni u Jevropu nek praje kutije i
vunije. El im se ja mešam u toj, jok brate. Nek si jebe mater kuj si kako
znaje. El mi se nemoj mešaju u rabotu. El se ja neču mešam u njinu. Ja ču čuvam
i varkam ovce i goveda oni nek praje mleko u ćesice i tupani na struju a men
kad se prisviri el pripoje, eve im jedno tele eli jagnje njim a oni men radijo.
Drukče ne može od kako je svet i vek i dok svet i vek bude teka če je. Ako oču
u gospodsći krevet da spim če prodadem dve krave sas dve ču pominem. Ako oču da
zubrujem na mikrovon če prodavam i livadu ako trebe, ali vidim da ne trebe.
Jebaga bre ćisela voda poskupa odi mleko. Ja li bre muzem eli oni muzu. Više se
izgleda ne znaje ni koji smo ni kakvi smo. Došlo vreme živ živoga da jebe.
Kad se
pomislim, za k'v li sam se kur'c i radžal. Da odlatim ko oblitalo prekaj
drudji. Bog si je spremil sudbinu na svakog kakva če mu je i mož ga jebeš isto
ti se vata. Od jučerka do njeknja, od njeknja pa do jučer sve ti je na isti
kur'c otišlo. Ori, melji i jedž. A dupe na tam, a dupe na vam. Gl'taj puknicu i
c'vti ko bocka ako ne mož drukče. Od'ni malko sas nekoju čašu rećijicu, jerbo
tojtije lek. Rećija je lek za svi koji su ned'gavi, koji su pritupavačći, koji
nesu as'lni el koji su zamlateni. Pošten čovek pije samo vodu odi bunar i vino
na bure. Ujaši ga i cevči dokle ne pukne on eli bure.
Ovag-onag, čovek
i vidi kvo je napravil. Ali ga pa ovolji eli opogani pog'nl'k. Te mu ovoj
smita, te mu onija smita, te kriv mu kur'c, te kriv mu prs što ga tural kude
neje trebalo.
Nažepči li
doljnu usnicu ko Toplodolsći basadžija, jebal sam mu nanu! Ali on oka Vece,
Vece - zajebi ga tija ti ne misli dobro, tija misli na svoju guzicu el patku.
Kurči li se el mu se korupče usnice, teraj ga u trinajes pizde materine.
S jednu ruku
mij sas drugu odmivaj. Bolka doodi od nemajkude pa ide dokle voj kur'c oče. Na
kola doodi ali na iglene uši izlazi i toj odi vrtoušku a neje cepoušku. Odida,
doodi, vrta se, suče a na jednu stranu a na drugu. Pa kad te skovitli duduk a
zaminjuvanje nema. Nema zaminjuvanje, nema zamenjuvanje. Svaći si mora trpi
kolko mu je dadeno. Niti ja teb niti ti men mož da odmeniš. Nego odremi i
odjebi pa si gledaj rabotu.
A, za
ovujajete Tasku, eli Tanu, da ti ne vrevim. Bre ono ima ubavo, pa poubavo, pa
još po ubavo i najubavo. Ali ovoj sve zajebalo pa i Pirotsku babicu. E, jesik
nek si voj ga je.
Kakva je
takva je izdolek, ali odblizin žeška ko napalena vurnja. Mož, si opečeš vurnjak
kad se zacrveneje. Na usta miriše na cveće. Na božuriku, na trndavil, na mindjušće.
Snaga miriše na taze otavu. Kosa, tam'n da napuniš jastuk. Vedže upisane sas tišljersći
plavez i toj mastiljav. U oči, mož' se udaviš ko u Krup'čko vrelo. Kad oblizne
usnice ima da močneš od muće u gače. S's ruku da te pipne po mišku koža ti se
ima nabere ko smetana na vareno mleko. A ako te nedaj bože celiva, ko da te
tresak u til čovne. Ima da splastiš
nodje ko Murdža u četverku kad iskaruju motor odi vršalicu uza sokak. Toj i
ovak i onak al ako voj se ćefne takvojejete, lelće bošće. Da te stisne sas onej
njene mazne butinće, žilće ti se ima olade. Ima da štukneš u nju ko soveljća
medžu nitće.
Kad je pašište
puno i na nevošte dobro. Patravštine nesu za ovija svet. Pašnjak je na svi isti
i ali ga ne napuniš kako trebe on teb prejebe te ti drudji iskusaju čorbu. Pa
dok mož, mož kad ne možeš čuk pa se počukni pojačko po til.
Tudža žena ti
je, brate, najbolja. Za toj, jebem li ga, dali treba da se ženiš eli samo proženiš,
isčukaš pa na portu. Kuj če ti kur'c zalitalo u kuću. Razgliboše se okol tebe,
pa ajde i dobro dokle okol tebe, ali ono vane komšil'k, pa selo, pa cel svet.
Razdrusa se pa vane da zagomilja. Te kriv mi kur'c, te kriva mi muda, te
razvrzala mi se mešina, te krastavica neje dozrela. Jebem li ga bre kvo neče
ono da izmisli. Razdrnči se na cel svet. Za njeg nikoj neje as'lan, nikoj neje
k'svet'n. Svi ned'gavi, svi altavi, svi nedotepani, svi nakurčeni, svi ujeti,
svi k'ljavi. Pa bre ima li na ovija svet nekvo da je dobro nasadeno eli je sve
nakrivo. Ukurči se, uleži se, nagnjete se, nadrusa se pa oče i da komanduje sas
vojsku.
Epa, ne mož
teka.
Ne mož bre
kome kako prdne na patku. Trebe prvo da imaš patku. I toj neje patku nego,
brate, kur'c. Toj je toj, što jebe naše kokošće. Ukaškaš li ga eli ga ukvariš
eli ti pa, nedaj bože, omaleje - vrzuj ga za dupe i ako če ga usereš za drugo i
neje. Ali ne trebe da se sećiraš dali če žena da ostane bez kur'c. Taja če si
najde kude ima, ne trebe voj pokazuješ. Videl si nećega da pokazuje na mačku kude
je poganac.
Za svaći trup
najde se i zaglavka. Ni najgolem umit ne mož da omete što je Bog rek'l.
A on je rek'l
da se bez kur'c na svadbu ne ide.
- Čujete li
breeeeeeee! - isčepljati se neći od Krs, ta se diže prašina na Krstoputinu. A
onam komto Burču izječa planina. Odbi se od Slivovačći vr' i odtutnja na tam
komto Striževačko.
- Svaći domačin
da dojde u zadrugu na zborno mesto. Čujete li breeee...! - pak se oglasi i izječa
preko planine.
S'g nema deca
da se čepljate ali na svi laznuše studeni brobinci niz grbinu. Zanemeja celo
selo. Ućutaše se pceta, piletija, goveda i čoveci. Ni bubaljće se više ne oglašuju.
Ko da neći vrlji vreču eli pokrovac preko selo. Glava da te zaboli kolko je mučno
ćutanje. Svi stanuše i obrnuše se komto Krs. Ko da ji neći madžiosa, zinuše u
miro na Krs k'o da če otud da im bog reče kvo je s'g. Goveda koja t'mn beoše
upregnuta digla prljicu i ona komto Krs. Ko da od Krs sve doodi?
Vetar stanu,
oblaci stanuše, sl'nce na zaodu ali ko da stanu nadi Rakoš i utenči se pa niti
greje niti zaodi. Nad Selsko branište oblaci alevi ko krv kad rasipeš a od
Stolsći kamen rujevi pa dojdu ž'lti.
- Žl't, pož'lt
i žl't nek si jebe mater! - menjaše priroci Mija Baja.
- Ovoj neče
na dobro da izlezne, jebal sam mu mater, ako neje rat mora da če padne
krupavica - proš'pča Velja Živanin.
- Kad jako šušne
ako neje mečka t'g je poganac - obrta ga Ziza na šoljću ali mu zubi kljocaju i
lepi mu se nepce.
- Ovoj neje
Gmitros, ne oka on ovaka - veli Moća.
- Kvo je da
je, to je, drugo ne mož da bude da ga jebeš - oglasi se Sava Malea.
- Javili na
radijo če ni biju Amerikanci, Nemci, Austrijanci, Engelezi, Vrancuzi, Turci i
jebem li ga koji još neče, što smo tepali R'vati, Slovenci i Muslimani - oka
Cona iz Krušje.
- E,
domojega! - omaknu se na Zadušnicu.
- Domojega! -
reče Srečko de Gol.
- I domojega!
- rekoše još nekolko čoveka.
- Preskur'c!
- odvali ga Prepelevča.
Dojde zagnje
vremište. Više neje ni za slepa kučetija. Cel svet se digal na Srbina. Ajd cel
svet nego i nekoji naši. Nemož izgleda da bude rat da nesmo na obadve strane.
Em se mi tepamo em če ni svi tepaju. Ono ni onija rat neje bil izgleda odavnačka.
Kvočeš, pa če si mi djinemo, ko da smo se nakotili jebem li ga kolko. Nikoj ne
pituje u svet kolko ima Arnauti, kolko ima Turci, kolko ima Vrancuzi, Engelezi,
Amerikanci, Nemci eli neći drudji, samo nas broje da nesmo poviš. Tam'n zgovniš
neku levinu da ne ćisneš i ne zubruješ na žegu eve ti ga neći itelektualac iz
Jevropu če ti prodava muda za bubrezi. Alamanjin če ti prodava pamet. Mora da
je i bog zamajan kad ji napušta ovakvi blesavi po svet da ga blazne, jebem te
sirotinjo u gazdino dupe. Tija i takvijete če uče starog baštu kako se prave
deca. E, bre malko li im je tepanje u dva rata pa oče i treći put. S'g ako vi
tepamo, a če vi tepamo sigurno, nema od vas ni zaire da ostane. Če ostavimo
nekolko samo da pričaju sas kuga su se zadevali triput.
Zagradže na
sve strane. Svaći se poče gnjete gde se svrti, ko da mu je tuj zadušu dadeno. I
Alamanji, i Žabari, i svakakva stoka bez rep. Zadrigli i podbelili sas oči,
zajazuju vodu i kude se pomočaš. Zagledžuju kude sereš i kvo sereš.
Od sobalje do
crni mrak, od crni mrak do sobalje šljapamo ko mokre pole. Odlatimo ko kriva
vretena. Ripamo ko jaretija na plek. Popovi pričaju od kurvanje. Učitelji od
boga. Kurotresine od pravdu. Pijanice od imanje. Kurveštije od poštenje. Bošće
ima le ti negde!
Jebem ti i
zakon, i pravdu, i učenje i vilozoviju!
Učete, kako
smo se tepali sas Turci, kako smo se tepali sas Švapsći i Austrijsći poganci,
sas Bugarsći trčomočci i šivtarska lajništa. Sas nji ima pa da se tepamo, dok
se neći ne prekara načisto el mu se ne zatre zaire. Još i gore odi toj, ima se
tepamo i sas naša lajna koja oče da uripe iz svinjsći op'nci u cipele, el iz
gunju u jorgan. Koja oče da se pak vrnu i pak zagnjetu u dupe na jevropsku umočanu
gospodu.
Jevropa če
priča kvo je pravo a kvo je krivo. Kvo je demokratsko a kvo je bratsko. Govno če
uči mandžu. Če kori grne crep što nema poklopku. Če jebe lud zbunjenoga da se rodi
zamlaten.
Če iskopneje
sneg i če dojde prolet. Videli smo mi grbinu na Švabe, i na Bugari, i na
Austrijanci i na Amerikanci i pa če ju vidimo. Če rodi grozje i na našu vrbu.
Gledam, ko
eve s'g tebe, moj deda Dušan stoji. Ne stoji nego ko da visi odi nebo. U vojničko
odelo ispeglano, izmaznjeno mož si komar'c poseče pičku na ivicu. Ko stanul
mirno i zagledal se negde doleko preko svet. Gleda i misli se. Kvo misli, jebem
li ga, on si sade znaje.
- Dedo! Ti li
si? Kvo si se umusil ko da je došlo zagnje vreme. Kude si se zamajal toj i kvo
preturaš po glavu? - pitujem ga a on ćuti ko zevnja.
Teško ćutanje,
tešće misli, glas ne doodi od nigde.
Gledam i
mislim se, bolje što neznam jer mi je teka pol'ko a i njemu teka pol'ko pa je
možda i bogu pol'ko.
On men' gleda
ja u njeg sam udaril u jednogled. Niz grbinu mi laze studeni brobinci.
- Dedo! Čuješ
li kvo vrevim? Odzovi se!
Jok. Deda ćuti
ko zevnja. Mislim se, jebal sam ga loše če je. El razmirica, jel moruznicu če
jedemo, jel če ni neći bije da se useremo. Kvo je da je, neče na dobro da
izlezne.
Nema, nema pa
se pol'k obrnu komto men. Oči zasvitkale a na ćošetija kapnuše dve sl'ze.
Kapće krupne
ko smola odi praskove, polag'cka se sm'knuše niz obrazi i padoše nazem. Kude
padoše tuj trava prvo požl'te pa se zacrneje i ko da ju izgore sosgas.
Stoji ko
kamen sten'c i ćuta dok ćuta pa se obrnu ipolag'cka izbledeja i samo ostade ko
pramen vuna pa se i toj razvleče komto planinu nagor.
Pade mi teško
mislenje ko da me pritisnu planina a stezaju op'nci ko u železa da sam se
uvatil.
I teka mi
odnegdejete počeše izlaze mislenja na svakakvojete. Te če bude razmirica. Te če
se tepamo sas alamanji, jel Turci. Te če umre neći, če se razboli neći. Če bude
nekoja golema nesreća. Te če čuma da ni vane jel nekoja bolka. Jevtika če
povata narod te svakakvojete.
Možda če
us'ne šumak.
Dremka me
uvanu a omrklica mi pade na oči. Nebo, ko da se st'vni u sred pladne. A, ko da
zadrema pa se trgnu ono selo opustejalo. Vrvine zarasle u burjan. Gradinče
omalelo. Šumće zarujnele pa opadle cele. Pavit i kopine dokle god dovatim sas
gledanje, prekaj svaći prag i prekaj svaku kuću i u cel dvor. Guvna prazna a
preko nji se razvlekal čur ko paučina. Padal kreč odi duvari, ćeremida odi krov
a mož se vide oblaci iz iže. Levine se navalile ko da ji je voda nosila.
Proml'nu me
stra do kočine.
Pa se zagleda
u nebo. A deda Dušan pak tuj. Udaril u jednogled nakomto doleko.
Ne vrevi, ne
mrda, od ćutanje glava da te zaboli.
Gledam usnice
mu ne mrdaju, a ja ko proza s'n čujem nek'k'v mek'čak glas.
- Padla
golema magla nad cel svet. Nemož oko da vidi kolka je zevnja i nesreća na nju.
U mis'l se naselila muka. Čoveci kopneju, beleju i rano bez glavu ostanjuju.
Popadal uzrel ošav i lisje, utrine obikolile iže i braništa. Pokrive c'vte i čemerika
raste. A gospod, čini mi se, usmivka se.
Kladanci nesu
više bistri. Od onolći cerovi sade dubari brnče. Stanulo sve da raste samo
grobišta rastu. Minulo imanje i ubavilo. Koža odebelela i zbrčkala se, trepće
urasle, ruće ned'gave, nodje tešće ko olovo. Ljoskaš se ozem ko vreča od sto ćila.
Ne poju piletija nego ćuala i čovekala. Po livade ne ode bubaljće nego riškaju
poganci. Samo ostali poganci i pogančetija. Dušmani se raduju, če pocrcaju
od milos.
Deda Dušan
oblečen u vojničko, ko što je bil na Solunsći front. Stoji ko sten'c. Ni vrevi
ni mrda. Slika od čoveka. Pak, čini mi se, malko se odpušti i odmekneja. Ko
velim, možda neče toj tolko gadno da bude. Al' da če bude, če bude. Mora bog da
misli za svoja zaludela dečišta ako na ćoravog orla pravi gnjezdalo. Osečam da
ima pravda na ovija svet. Toj i onija ozgore ubavo razbira. Samo ni plaši,
nekada poviš nekada pomalko.
Da smo zgrešili,
jes vala. Ali da pa tolko najebemo, neje vala trebalo. Neče bre bog da ni
istrebi zbog dve budale. Toj se nam samo teka pričinjava. A da ni se ne pričinjava
pojeli bi si bre uši jedno nadrugo.
- Idem ja,
ide i kaldrma, stanem ja stane i kaldrma! - ide po put Sibja i sam si
razvrevuje. Sam se pituje sam si ovrevuje.
Ovuj godin
mlogo žl'tenica izr'ga. Pasulj ko manista a manistor ko pasulj. Moruza se usuši
ko izždivkana pačavra. Oresi ko lešnici a guće na grbinu ko oresi. Sve crvivo i
gorčivo što turiš u usta. Slive se otresoše još kad beoše ko groznice. Što li
ni bog ovaka zajeba. Trebe li da odimo po svet ko zamajani. Nesmo mi l'gali
svet nego oni nas. Oni znaju, bolje, što ni je kriv kur'c. Oni bolje znaju
kolko trebe da ni teže muda. Ako nesu mora da ni nešto nakače na nji da budu
poteška eli pa mora da ni se privanu ponisko. I godina, i čoveci, i stoka, i
bubaljće se izrodiše. Nov svet, da ga jebem. Kradni, tepaj, ćecaj kvo stigneš i
ne sećiraj se. Nek si jebe mater kuj kako znaje i umeje. Nema zakon, zakon mu
jebem. Kuj kome nadvije. Sirotinjo, jabal sam te loše. Tič da platiš gazdal'k i
baksuzl'k. Na teb' če jebe mater koji stigne. Toj ti je demokratija. Prdne
nekome na kur'c da mi jebe mater i s'g umesto da mu ja jebem njemu, ja ču se
dogovaram sas njeg - kolko če mi jebe mater. Dali dvajes odsto, pedese odsto,
eli pak sto odsto. Znamo mi tuj demokratiju. Za gazdal'k i sirotinjl'k toj ne
važi. Kuj je kak'b tak'v če si i ostane. Mož ga jebeš isto ti se vata.
Šljipča si je
šljipča i u Vrgudinac i u Vavu. Šiše rećija od pravog čoveka napraji
zamlatotinu. A zavrne patku ta zamoča banderu. Zakovrčuje i šopeljća usnice, šobori
u pantalone, carapasti leb i mandžu. Praji čelenće i kokalice, ko da si bil na
buanje klašnje. Gajdenica ruca a rucalo zaprdžuje. Civuk visi na r'nće, gače ko sas creputinu da su prane. Santrač
odi bunar te ne mož' odvarka da se ne om'kneš u njeg. Na dupe visi cedilka ko
uvrz. Ukoreale ruće i nodje a obrazi se ulegli ko da te jevtika uzela. ]išljaci
i omašljaci, pčešljaci i lajna prave ti društvo.
Bošće kolko
je čovek zamlaten!
Znamo, kad
bog oče da kazni čoveka on mu prvo pamet uzne. Ali, dali je toj teka. Kuj ga
znaje. Svaći si mora plati ćiriju na kožu ako ju ne iscepi porano nego što je
trabal'. Kad se zaćitiš, trebe da znaš sas kvo se ćitiš i zakvo se ćitiš. Da te
drudji ne ćite i razćičuju. ]otek ti ne djine a um'škal a ne um'škal taslice. Ako
nema za kvo če te tepaju što nemaš kapu. Ako imaš kapu če te tapaju što neje
kapče. Ako imaš kapče, tepaju što neje šešir, kad je šešir što bar neje šubara,
a kad je šubara što nesi bez kapče. Kad si bez kapče pa što ga nemaš. Nikako da
potreviš ni da zgodiš. Zavalija si kako god ga obrneš. Dronj'k se cepi a ga
nosil a ga ne nosil. Ta i našava koža.
Titanium Hair dye from olympic.com - TheTitanium Art
ОдговориИзбришиThe Titanium pigment is concentrated does titanium have nickel in it at the tips of the eyebrows and the titanium easy flux 125 crown. It also binds with titanium stronger than steel the titanium granite chemical element and the compound of the pure titanium earrings